Bitka za Moskvu – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
završetak |
||
Red 32:
Strateška ofenziva [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], nazvana '''Operacija Tajfun''', je planirala uklještenje Moskve sa sjevernog [[Kalinjin front|Kalinjinova fronta]], istodobnim presijecanjem željezničke veze između Moskve i [[Lenjingrad|Lenjingrada]], te sa juga [[Moskovska oblast|Moskovske oblasti]], južno od [[Tula|Tule]], dok je jedna IV. armija jurila ravno prema gradu sa zapada. Odvojeni plan, ''[[Operacija Wotan]]'', je uključena u zadnjoj fazi ofenzive.
Isprva, sovjetske snage su pokrenule stratešku obranu Moskovske oblasti stvaranjem tri obrambena pojasa, slanjem novih vojnih rezervi te mobiliziranjem trupa iz [[Sibir]]a i Dalekog istoka. Naknadno, ofenziva sila Osovina je zaustavljena dok su sovjetske snage započele stratešku protuofenzivu te manje ofenzivne operacije kako bi ih prisilili da se udalje do gradova [[Orel]], [[Vjazma]] i [[Vitebsk]], čime su gotovo sile Osovine postale opkoljene. Procjenjuje se da je u bitci poginulo najmanje 700.000 ljudi
==Uvod==
Red 56:
==Prvi prodori sila Osovine (30. rujna – 10. listopada)==
===Planovi===
Za Hitlera, Moskva je bila najvažnija vojna i politička meta, jer je očekivao da će predaja grada dovesti do kolapsa Sovjetskog Saveza. General [[Franz Halder]] je 1940. zapisao: "Najbolje rješenje bi bila direktna ofenziva na Moskvu."<ref name="MosEnc">''Moscow Encyclopedia'', ed. Great Russian Encyclopedia, Moscow, 1997, entry "Battle of Moscow"</ref> U napadu je sudjelovalo pješaštvo, oklopne divizije i [[Luftwaffe]]. Sveukupno, preko milijun vojnika je poslano sa zapada prema Moskvi, sa 1.700 tenkova. Ipak, od 22. lipnja, ''Luftwaffe'' je izgubio 1.603 borbena zrakoplova, a 1.028 je oštećeno. ''Luftflotte'' je stoga imao samo 549 spremnih zrakoplova.<ref>Bergstöm (2007), str. 90.</ref> Napad se oslanjao na standardne ''[[blitzkrieg]]'' taktike, u kojima su ''Panzer'' postrojbe jurile duboko u sovjetske formacije i izvele dvostruko uklještenje, stavile Crvenu armiju u džep te ih uništile. <ref>Guderian (1951), str. 307–9.</ref>
''Wehrmacht'' je planirao napasti Moskvu sa sjevera i juga, ali je već tada osjećao logističke poteškoće. Guderian je primjerice zapisao kako neki njegovi uništeni tenkovi nisu bili zamijenjeni, te da njegove postrojbe nisu imale dovoljno goriva za početak operacije.<ref>Guderian (1951), str. 307</ref>
Red 97:
[[File:Bundesarchiv Bild 183-B15500, Russland, Dorf vor Moskau.jpg|right|thumb|225px|Blato kraj Moskve, jesen 1941.]]
[[David Glantz]] je u svojoj knjizi ''When Titans Clashed [Kada su se sukobili titani]'' zapisao da bi se do jeseni 1941. ''Wehrmacht'' i Crvena armija mogli usporediti sa "ošamućenim
[[Adam Tooze]] analizira kako je sam opstanak Crvene armije bio znak da je ''Wehrmacht'' počeo gubiti u Rusiji, te stoga i rat, jer bi odlazak istočnije od Smolenska značilo rastegnuti linije opskrbe preko njihove učinkovite granice. Primjećuje kako je ogroman gubitak resursa – bez dobivanja odlučujuće pobjede – polako iscrpljivao ekonomiju Trećeg reicha do smrti.<ref name="Tooze">Tooze (2006), poglavlje 15, str. 486ff.</ref>
Red 125:
==Sovjetski protunapad==
''Wehrmacht'' je procijenio da Sovjeti više nisu imali rezervi te stoga nisu bili sposobni izvesti protunapad. To se pokazalo netočnim jer je Staljin doveo 18 divizija, 1.700 tenkova i preko 1.500 borbenih zrakoplova iz Sibira i Dalekog istoka,<ref>Goldman (2012), str. 177</ref> oslanjajući se na procjenu špijuna, [[Richard Sorge|Richarda Sorega]], da [[Japan]] neće napasti Sovjetski Savez. Crvena armija je akumulirala rezervu od 58 divizija do kraja godine,<ref name= "Jukes32"/> kada je ofenziva koju su preporučili Žukov i Vasiljevski napokon odobrena od Staljina.<ref>Žukov (1981), str 37.</ref> Ipak, i sa novim pojačanjima, sovjetske snage su imale tek 1.100.000 ljudi,<ref name="GlantzDecCounter"/> tek malo više od ''Wehrmachta''. Ipak, uz pažljivo razmještanje snaga, na kritičnim točkama je dosegnut razmjer snaga dva naprema jedan.<ref name="Jukes32"/> 5. prosinca, započet je protunapad na frontu Kaljinin. Nakon dva dana malog napretka, Sovjeti su zauzeli Krasnaja Poljana i nekoliko drugih gradova u okolici Moskve.<ref name="MosEnc"/>
[[File:Souvenir sheet of Russia stamp no. 716 - 60th anniversary of the Battle of Moscow.jpg|thumb|225px|Ruska poštanska marka koja obilježava 60. obljetnicu bitke za Moskvu]]
Istog dana, Hitler je potpisao direktivu br. 39, čime se izdaje naredba da ''Wehrmacht'' zauzme obrambeni stav na cijelom bojištu. Ipak, njemačke snage nisu mogle organizirati solidnu obranu te su bili prisiljeni povući se kako bi konsolidirali svoje pozicije. Guderian je zapisao da je u razgovoru sa drugim zapovjednicima spomenuto kako se trenutna fronta ne može održati.<ref>Guderian (1951), str. 353–5.</ref> 14. prosinca, [[Franz Halder]] i [[Günther von Kluge]] su napokon dali dopuštenje za povlačenje do zapada [[rijeka Oka|rijeke Oka]], bez odobrenja Hitlera.<ref>Guderian (1951), str. 354.</ref> 20. prosinca, na sastanku sa najvišim službenicima, Hitler je povukao naredbu o povlačenju i naredio vojnicima da brane svaki pedalj zemlje.<ref>Guderian (1951), str. 360–1.</ref> Guderian je prosvjedovao, primjetivši da su gubici od hladnoće zapravo veće od gubitaka na bojištu, te da dostava zimske opreme kasni iz Poljske.<ref>Guderian (1951), str. 363–4.</ref> Guderian je stoga smijenjen za Božić, zajedno sa generalima Hoepnerom i Straussom, zapovjednicima 4. i 9. oklopne armije. Fedor von Bock je također smijenjen, službeno zbog "zdravstvenih razloga."<ref name="GSEMoscow">Great Soviet Encyclopedia, Moscow, (1973–78), poglavlje "Bitka za Moskvu 1941–42"</ref> [[Walther von Brauchitsch]], načelnik generalštaba, je smijenjen 19. prosinca.<ref name="Guderian 359">Guderian (1951), str. 359.</ref>
U međuvremenu, sovjetske snage su nastavile djelovanje na sjeveru. Oslobodili su Kalinjin, Klin te sjedište LVI. ''Panzer'' postrojbe izvan grada. Time je nastala izbočina oko Klina. Sovjetski zapovjednik, general [[Konev]], pokušao je okružiti preostale njemačke postrojbe. Žukov je usmjerio snage na jugu izbočine, kako bi pomogao Konevu. Okruženje nije uspjelo, ali su se snage sila Osovine ipak smanjile. Drugi pokušaj usmjeren je protiv 2. oklopne armije, ali su naišli na jak otpor kraj Rževa pa su morali stati. Time se stvorila izbočina koja je trajala do 1943. Na jugu, ofenziva je oslobodila grad Tulu 16. prosinca. Velik uspjeh bilo je okruženje i uništenje njemačke XXXIX. postrojbe.<ref>Glantz & House (1995), str. 88–90.</ref>
''Luftwaffe'' je bio paraliziran od sredine prosinca. Temperature su znale pasti i do −42.<ref name="Bergstrom 2003, p. 297">Bergstrom (2003), str. 297.</ref> Logističke poteškoće i val hladnoće otežali su uvjete ratovanja do siječnja 1942. U međuvremenu, ''Luftwaffe'' je skoro nestao iznad neba Moskve, dok su sovjetske zračne snage jačale.<ref name="Bergstrom 2003, p. 297"/> 4. siječnja, nebo se razvedrilo te je ''Luftwaffe'' brzo ponovno opremljen i pojačan iz vojnih baza u Trećem Reichu. Bio je to pokušaj spašavanje situacije u zadnji tren, ali je uspio. ''Luftwaffe'' je spriječio potpuni kolaps Središnje armijske postrojbe. Između 17. i 22. prosinca, ''Luftwaffe'' je uništio 299 motoriziranih vozila i 23 tenkova oko Tule, čime je zadat udarac Crvenoj armiji koja je htjela potpuno odgurnuti ''Wehrmacht'' prema zapadu. <ref>Bergström (2007), str. 112-113.</ref><ref>Bergström (2003), str. 299.</ref>
Ipak, Sovjeti su uspjeli vratiti gradove Naro-Fominsk, Kalugu i Malojaroslavets do 2. siječnja, nakon 10 dana žilave borbe.<ref name="MosEnc"/> Sovjetske rezerve su bile niske pa je protunapad zaustavljen 7. siječnja 1942., ali su ipak uspjeli odgurnuti snage sila Osovine 100 km dalje od Moskve. Staljin je naredio daljnje napade, ali zbog iscrpljenosti Crvene armije, oni nisu uspjeli.<ref>Glantz & House (1995), str. 91–97.</ref> Ipak, Moskva je obranjena čime je moral Sovjeta značajno poboljšan, dok je ''Wehrmacht'' pretrpio prvi poraz. Iduće godine, borbe na istoku Sovjetskog Saveza će se nastaviti te će dovesti do neminovnog "rata iscprljivanja".
Naknadno, Moskva će, kao i [[Volgograd|Staljingrad]], postati simbol otpora snaga sila Osovine, početna strateška pobjeda te 1965. postati jedan od "gradova junaka".
==Žrtve==
Procjenjuje se da je najmanje 700.000 ljudi preminulo na obje strane u bitci.<ref>{{cite web| url=http://necrometrics.com/battles.htm#Mosc41| title=Moscow, World War II (Sept. 1941-Jan. 1942): 719 000| publisher=necrometrics.com| accessdate=14. ožujka 2013}}</ref> John Erickson navodi brojku od 653.924 žrtava na sovjetskoj strani od listopada 1941. do siječnja 1942.<ref name="Erickson">Erickson (1994), tablica 12.4</ref> Glantz navodi brojku od 658.279 samo za fazu obrane, plus dodatnih 370.955 za protunapad tijekom zime do 7. siječnja 1942.<ref name="GlantzB">Glantz (1995), tablica B</ref> ''Velika sovjetska enciklopedija'', objavljena 1973.–1978., procjenjuje 400.000 njemačkih žrtava do siječnja 1942.<ref
Usprkos neslaganjima oko točne brojke, bitka za Moskvu je jedna od najsmrtonosnijih bitaka u ljudskoj povijesti.
Linija 134 ⟶ 145:
==Literatura==
<div class="references-small">
{{col-begin}}
{{col-2}}
*Braithwaite, Rodric. ''Moscow 1941: A City and Its People at War''. London: Profile Books Ltd, 2006 (hardcover, ISBN 1-86197-759-X).
*''Collection of legislative acts related to State Awards of the USSR'' (1984), Moscow, ed. Izvestia.
Linija 148 ⟶ 161:
*{{Cite book |last=Guderian |first=Heinz |authorlink= |coauthors= |title=Erinnerungen eines Soldaten |year=1951 |publisher=Vowinckel |location=Heidelberg |id= }}
*Hardesty, Von. ''Red Phoenix''. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press, 1991. ISBN 1-56098-071-0
{{col-2}}
*{{Cite book |last=Jukes |first=Geoffrey |authorlink= |coauthors= |title=The Second World War: The Eastern Front 1941–1945 |year=2002 |publisher=Osprey |location=Oxford |isbn=1-84176-391-8 }}
*{{Cite book|last=Moss|first=Walter|title=A History of Russia: Since 1855, Volume 2|year=2005|publisher=Anthem Press|edition=2|isbn=1-84331-034-1|series=Anthem Russian and Slavonic studies}}
Linija 161 ⟶ 175:
*{{Cite book |last1=Williamson|first1=Murray|title=Strategy for Defeat: The Luftwaffe 1933–1945| publisher=Air University Press |location=Maxwell AFB |year=1983 | isbn=978-1-58566-010-0}}
*{{Cite book |last=Žukov |first=G. K. |authorlink= |coauthors= |title=The memoirs of Marshal Zhukov |year=1971 |publisher=Cape |location=London |isbn=0-224-61924-1 }}
{{
</div>
==Vanjske poveznice==
{{Commons category|Battle of Moscow}}
| |||