Sigurd Jorsalfare – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 29:
Rodio se kao nezakoniti sin kralja [[Magnus Bosonogi|Magnusa Bosonogog]]. Dio historičara pretpostavlja da ga je otac namjeravao učiniti svojim službenim nasljednikom, s obzirom da ga je kao dječak pratio na pohodima kojima su 1098. osvojeni otoci [[Orkney]], [[Hebridi]] i [[Otok Man]], te da je tada dobio titule earla Orkneya i kralja Otoka. Kada se Magnus iskrcao u Irskoj, uredio je Sigurdov brak za [[Blathmin O'Brien]], kćer [[Muirchertach Ua Briain]]a, tadašnjeg [[veliki kralj Irske|velikog kralja Irske]]. Međutim, nakon što je 1103. Magnus poginuo u sukobu sa [[Ulad]]ima, Sigurd se odlučio vratiti natrag u Norvešku, ostavivši svoju suprugu (koja je bila dijete) u Irskoj.
 
U Norveškoj je podijelio prijestolje sa braćom [[Eystein I od Norveške|Eysteinom]] i [[Olaf Magnusson od Norveške|Olafom]]; s obzirom da je Olaf bio malo dijete, stvarni vladari su bili Eystein i Sigurd. Braća se nisu dobro slagala, ali su nastojala izbjeći otvoreni sukob. Prvi ozbiljni spor je nastao oko toga tko će od njih dvojice otići na [[hodočašće]] u [[Jeruzalem]], odnosno postati prvi [[kršćanstvo|kršćanski]] kralj u posjetu Jeruzalemu nakon [[Opsada Jeruzalema (1099)|oslobađanja]] od strane križara. Na kraju je, zbog Sigurdovog većeg iskustva u stranim zemljama, odlučeno da pohod vodi Sigurd. Ekspedicija, koja je kasnije postala poznata kao norveški križarski rat, trajala je od 1107. do 1111. i predstavljala veliki uspjeh. Sigurd je u Palestinu došao preko [[Sicilija|Sicilije]] gdje se sreo sa [[Roger II od Sicilije|Rogerom II]], a po dolasku u Jeruzalem je za račun kralja [[Balduin I od Jeruzalema|Balduina]] [[Opsada Sidona (1110)|zauzeo Sidon]]. Za to je nagrađen djelićem [[InstinskiIstinski krst|Istinskog križa]] koga je ponio natrag u Norvešku; po povratku se u [[Carigrad]]u sreo s bizantskim, a potom u [[Njemačka|Njemačkoj]] sa [[Sveto Rimsko Carstvo|rimsko-njemačkim]] carem [[Lotar III, sveti rimski car|Lotarom III]].
 
Eystein je u međuvremenu njegovo odsuststvo iskoristio kako bi u Norveškoj proveo brojne ekonomske i društvene reforme, te se Sigurd vratio u sređenu i prosperitetnu zemlju. Godine 1115. je umro Olaf, a 1123. i Eystein, te je Sigurd nastavio vladati sam. Postavio je prijestolnicu u mjestu Konghelle ([[Kungälv]] u današnjoj Švedskoj) te vodio križarski pohod protiv stanovnika [[Småland]]a koji su se vratili [[paganstvo|poganskim]] običajima. Za vrijeme Sigurdove vladavine je u Norveškoj prvi put službeno uvedena [[crkvena desetina]], čime je značajno ojačan položaj [[Rimokatolička crkva|Crkve]].