Špansko-američki rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2+) (robot Dodaje: hr:Španjolsko-američki rat
Red 43:
Američka vanjska politika u 19. vijeku je bila pod uticajem [[Monroeva doktrina|Monroeve doktrine]] prema kojoj su SAD trebale imati dominantnu ulogu u zapadnoj hemisferi, a postojanje kolonijalnih posjeda ili vazalnih država evropskih sila s time je bile nespojivo. Iako su odnosi SAD i Španije uglavnom bili dobri, ostanak strateški važne Kube u španskim rukama se smatrao ne samo povredom Monroeve doktrine nego i opasnošću po američku sigurnost. Zato nije bila rijetkost zagovaranje rata sa Španijom, kako bi joj se oduzela i anektirala Kuba. U godinama pred [[američki građanski rat]], ti su planovi imali i unutrašnjpolitičke motive, prije svega u nastojanju da se robovlasnički Jug novim posjedima nadoknadi demografsku, a samim time i političku dominaciju industrijskog Sjevera. Međutim, SAD sve do samog kraja 19. vijeka nisu imale vojne i mornaričke resurse da se ravnopravno suprotstave velikim silama. Ekspanzionističke planove je zaustavio građanski rat, a pobjednički Sjever nije imao volje za novo krvoproliće. Umjesto toga su se SAD posvetile razvitku industrije i naseljavanju [[Zapad SAD|Zapada]] kao izvoru resursa.
 
Međutim, [[1890-e|1890-ih]] su se SAD suočile s time da su zaokružile svoje kopnene granice, dok su evropske [[imperijalizam|imperijalističke]] sile nastavljale uspostavljati kolonijalne posjede i širiti svoju dominaciju po [[Afrika|Africi]] i [[Azija|Aziji]]. Među američkom elitom se počeo širiti strah da će SAD zbog nesudjelovanja u imperijalističkoj podjeli svijeta ne samo biti percipirana kao drugorazredna sila, nego da bi i sama mogla biti metom imperija [[Stari svijet|Starog svijeta]]. U tome je posebno glasan bio zamjenik ministra mornarice i uticajni političar [[Theodore Roosevelt]], koji je smatrao da se SAD moraju jedinomjedino ratom nametnuti kao ravnopravna vojna sila. Sukob s vanjskim neprijateljem je također trebao pomoći da iščeznu političke i druge podjele, odnosno bolni ožiljci izazvani građanskim ratom.
 
Kao povod je poslužio ustanak koji je izbio [[1895]]. godine, kasnije poznat kao [[kubanski rat za nezavisnost]]. Usprkos početnih neuspjeha, pobunjenici su, koristeći gerilsku strategiju, uspjeli poraziti španske snage. Novi guverner, general [[Valeriano Weyler]] je gerilu odlučio suzbiti oduzevši joj bazu u ruralnom stanovništvu, i to masovnim deportacijama u tzv. [[koncentracioni logor|koncentracione logore]]. UIako njimaje time zaustavljeno širenje ustanka, u logorima su zavladali glad i zarazne bolesti, a vijesti o tome su došle do američke javnosti. kojaOna je sveveć višedecenijama simpatiziralabila pod uticajem tzv. [[Crna legenda|Crne legende]], odnosno popularnog stava o Španiji kao tiranskoj, zaostaloj i primitivnoj zemlji čija je imperija stvorena [[genocid]]om domorodaca, eksploatacijom robova i krađom zlata. Zbog toga, ali i sličnosti sa [[Američki rat za nezavisnost|situacijama iz vlastite prošlosti]], u SAD su stvorene simpatije za pobunjenike; njih su koristili, ali i "podgrijavali" uticajni novinski izdavači [[William Randolph Hearst]] i [[Joseph Pulitzer]] koji su u kubanskom sukobu vidjeli i iskoristili sjajnu priliku za prodaju svojih novina, ali i stvaranje političkog uticaja.
 
==Uvod u rat==
 
[[File:USSMaine.jpg|thumb|250px|right|Olupina ''USS Maine'']]
 
Pat-pozicija u kojoj se našla Kuba - sa španskom vladom nesposobnom da uguši ustanak, a pobunjenicima nesposobnim da istjeraju špansku vlast - je postala sve manje prihvatljiva ne samo za američku javnost, nego i za poslovne interese koji su gubili novac zbog nestabilnosti izazvane dugotrajnim sukobom u neposrednom susjedstvu. Pod njihovim pritiskom ga je američki predsjednik [[William McKinley]] odlučio okončati, prije svega kroz diplomatski pritisak na Španiju, prijeteći da će pobunjenicima priznati status [[zaraćena strana|zaraćene strane]] te im dopremati moderno oružje. Ispočetka se činilo da će takav pritisak uroditi plodom kada je novim španskim premijerom postao [[Práxedes Mateo Sagasta|Praxedes Sagasta]], "[[golub (politika)|golub]]" koji je nastojao sukob s kolonijama riješiti političkim kompromisom. On je pristao na McKinleyeve sugestije, te je 1. januara 1898. na snagu stupio novi režim [[politička autonomija|autonomije]] Kube i Portorika.
 
Međutim, 11. januara 1898. su u [[Havana|Havani]], glavnom gradu Kube, izbili manji [[neredi]] usmjereni protiv američkih građana i tvrtki. Tadašnji novinski izvještaji su njihovo izbijanje pripisali španskim oficirima, razbješnjeni načinom na koji su prikazivani u američkoj štampi. McKinley je na to odlučio reagirati vojnom demonstracijom "radi zaštite američkih građana"; bojni brod [[USS Maine (ACR-1)|''USS Maine'']] je poslan u [[Havana|Havanu]]. Brod je uplovio u [[Havanska luka|Havansku luku]] gdje je bio usidren sve do 15. februara u 21:40 kada je došlo do strahovite eksplozije uslijed koje je brod potopljen, a poginulo 266 od 355 članova posade. Uzroci i okolnosti tog događaja su ostali nerazjašnjeni, ali su u američkoj javnosti kao posljedicu imali još radikalnije zahtjeve da se Španija - čije su se vlasti smatrale odgovornima - kazni ratom i oduzimanjem svih kolonija. Ti zahtjevi, koje je sažela parola Heastovih novina ("Remember the Maine, to hell with Spain" ili, u prijevodu, "Sjetite se 'Mainea', u pakao sa Španijom"), su postali presnažni čak i za ratu dotle nesklonog McKinleya. 20. aprila je [[Kongres SAD]] donio zajedničku rezoluciju kojom se odobrava korištenje "oružane sile kako bi Kuba ostvarila nezavisnost od Španije"; isti dan je Španiji poslan ultimatum sa zahtjevom da povuče svoje trupe sa Kube. Španske vlasti su reagirale prekidom diplomatskih odnosa 21. aprila; sljedeći dan je [[US Navy|američka mornarica]] proglasila formalnu [[blokada|blokadu]] Kube; 23. aprila je Španija formalno objavila rat.
 
== V. također ==