Patareni – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m dodana kategorija Kršćanske hereze pomoću gadgeta HotCat |
|||
Red 18:
Manje više slijedbenici patarena regrutirali su se iz krugova gradskih obrtnika koji su bili motivirani za akciju iz osobne pobožnosti. Sukob između patarena i njihovih pristaša s jedne strane te grupa okupljenih oko [[Milano|Milanskog]] [[Nadbiskupija|nadbiskupa]] s druge strane, na kraju je doveo do pravog građanskog rata sredinom [[1070e|1070-ih]], i Velike saksonske pobune po [[Njemačka|Njemačkim]] zemljama [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog rimskog carstva]]. Ovaj sukob je vrlo detaljno opisao onovremeni [[kronika|kroničar]] [[Arnulf iz Milana]].
== Historija pokreta==
'''Pataria''' <ref name=tre/>kako su slijedbenici zvali svoj pokret, nastala je djelomično kao rezultat crkvenih reformi i vjerskih pokreta kao što je bio [[Mir Božji]], a djelomično i zbog socijalne situacije u [[Milano|Milanu]]. Na patarene su imali utjecaj i [[Francuska|južnofrancuski]] vjerski pokreti, Mir Božji i [[Katari]]. Kasnija velika popularnost Katara u Milanu tokom [[12. vijek]]a bila je plod patarije. Glavni ciljevi patarenske pobune bili su svrgavanje bogatih nevjerničkih [[Aristokracija|aristokratskih]] zemljoposjednika i vrlo korupiranog [[Kler|klera]], [[Simonija|simonijom]] i nikolizmom. Oni su osporavali prava vrhovnog klera iz [[Milano|Milana]] i davali snažnu potporu gregorijanskoj reformi pape [[Grgur VII.|Grgura VII.]]. Njima su se pridružili redovnici siromašnih redova i niži svećenici koji su tražili da se u višim crkvenim redovima prekine s praksom [[Simonija|simonije]], svećenićkih brakova i života s konkubinama. Osobito su napadali moral višeg svećenstva, i zahtjevali da se živi strogom samostanskom disciplinom. Veliki kontrast između siromaštva redovnika i velikog bogatstva crkvenih velikodostojnika bila je centralna točka sukoba.
Nadbiskup Milana Guido Velate bio je osobita meta patarenskih napada. Naime nakon smrti [[1045]] biskupa ratnika Ariberta, Milanska vjerska općina tražila je od cara [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] [[Henrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika III.]], koji je imao pravo na izbor biskupa, da bira između četiri kandidata za koje su oni držali da su ''retti ed onesti'' (dolični i pošteni): [[Aleksandar II., papa|Anselma da Baggia]], Arialda da Carimatea, Landolfa Cotta, i Atonea. Carev izbor međutim bio je Guido Velate, poznat po svojoj potpori praksi svećeničkih brakova i konkubinata, koja je inače bila opće prihvaćena u zabačenijim seoskim sredinama, a koju su tada zvali "nikolizam", po jednom pasusu iz [[Otkrivenje|Knjiga Otkrivenja]] (2:6, 14-15).
Red 26:
Nakon [[pontifikat]]a pape [[Benedikt IX.|Benedikta IX.]], njegovi sljedbenici su počeli čak vrlo ishitreno shvaćati nužnost i hitnost reformi, tako je i [[papa]] [[Lav IX.]] osudio praksu [[Simonija|simonije]] i držanje konkubina među svećenicima. Kada je Landolfo Cotta pokušao predstaviti položaj milanskih patarena papi [[Stjepan IX.|Stjepanu IX.]], njega su presreli [[nadbiskupija|nadbiskupovi]] batinaši i odveli ga u [[Piacenza|Piacenzu]] i skoro ga ubili. Taj put nisu uspjeli, ali im je drugi napad [[1061]] godine bio uspješan. Zbog toga je [[1060]] [[papa]] [[Nikola II.]] poslao delegaciju u [[Milano]] pod ravnanjem Petra Damianija i [[Aleksandar II., papa|Anselma da Baggia]], oni su uspjeli vratiti mir u grad.
Nakon Landolfove smrti, njegov brat Erlembald preuzeo je njegovo mjesto vođe patarena. On je pokret transformirao iz prvotnog društveno-vjerskog u gotovo vojnički pokret. Patareni su tada dobili podršku od [[papa]]; [[Aleksandar II., papa|Aleksandra II.]] i [[Grgur VII.|Grgura VII.]], dok je među pobornicima Milanskog nadbiskupa nastupio raskol i sukob, sve dok nije novi nadbiskup Anselmo III, ponovo uspostavio red.
[[Okcitanski jezik|Okcitanska]] riječ ''patarik'' kasnije je postala sinonim za [[Katari|Katara]]. Žena [[Trubadur|trubadura]] Raimona Jordana bila je patarenka. Bilo je i glasina, koje su potekle od kršćanskih zatvorenika iz [[Aleksandrija|Aleksandrije]], da su patareni napravili savez sa [[Islam|muslimanima]] protiv [[Križari|križara]] .
==Bibliografija==
| |||