Batinska bitka – razlika između verzija

Početkom novembra 1944. desnu obalu Dunava branile su, nizom uporišta od sela [[Duboševica | Duboševice]] do mjesta [[Čarna |Čarne]], jake njemačke snage 68. armijskog [[korpus]]a iz sastava 2. oklopne armije komande "Jugoistok" pod zapovjedništvom [[maršal]]a Maximiliana von Weichsa: dijelovi njemačke 31. SS-divizije i divizije "[[Brandenburg]]", četiri mađarska [[puk]]a i tri [[bataljon]]a, jedan [[ustaše | ustaško]]-[[domobrani | domobranski]] puk i jedan puk [[Srpski dobrovoljački korpus | Srpskog dobrovoljačkog korpusa]], nekoliko policijskih bataljona, 25. [[artiljerija | artiljerijska]] [[baterija (vojska)|baterija]] i 30 [[tenk]]ova. Jače rezerve nalazile su se južno od [[Osijek]]a i kod [[Pečuj]]a. Očekujući skori napad, njemačko zapovjedništvo na to je područje dovodilo nove jedinice. U početku operacije njemačke snage su brojale oko 30.000 vojnika, a na kraju više od 60.000.<ref>Срета Савић: 51. ВОЈВОЂАНСКА ДИВИЗИЈА, страна 28, према Архив Војноисторијског института, к. 2, рег. бр. 12/1; НАВ. НТ. 311 ф. 191; генерал--пуковник Шарохин, пук. В. Петрукин: Војноисторијски журнал, 1961, 2. стр. 25-36; Архив Војноисторијског института, к. 1395, рег. бр. 1-4.</ref>

 

U batinskoj operaciji, od snaga NOVJ, učestvovala je 51. divizija sa 7, 8. i 12. vojvođanskom brigadom i ojačanjima; u [[operativna rezerva | operativnoj rezervi]] u [[rejon]]u [[Sombor]]a od 17. XI. nalazila se [[16. divizija]], a nešto kasnije i [[36. divizija]] 12. korpusa NOVJ; od [[Sovjetski Savez |sovjetskih]] snaga tu su se nalazile jedinice 75. [[streljački korpus | streljačkog korpusa]] (33, 73. i 299. [[streljačka divizija]] sa ojačanjima) i 73. [[gardijska divizija]] 64. streljačkog korpusa.