Sloboda vodi narod – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 178.149.11.178 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika EmausBot |
|||
Red 13:
'''Sloboda vodi narod''' je slavno remek-djelo [[romantizam|romantizma]] [[Francuska|francuskog]] [[slikar]]a [[Eugene Delacroix|Eugenea Delacroixa]]; prvo djelo koje povezuje romantičarske principe i ideale [[revolucija|revolucije]].
==Povijest==
O ovoj slavnoj slici inspiranoj [[Srpanjska revoucija|Srpanjskom revolucijom]] [[1830.]] godine, Delacroix je napisao svom bratu, francuskom generalu:
''“Započeo sam prikaz moderne teme, scene na barikadama ... i iako se nisam borio za svoju zemlju, slikao sam za nju.”''
Za ovu sliku Delacroix je uradio brojne skice [[olovka|olovkom]]. Iako su neki znastvenici tvrdili kako je figura s visokim cilindrom sam Delacroix, već na predavanju 1864. godine [[Alexandre Dumas (otac)|Alexandre Dumas]] je ustvrdio kako Delacroix doista nije učestvovao u sukobima<ref> Hélene Toussaint, ''La Liberté guidant le peuple de Delacroix'', Pariz, 1982., Editions de la Réunion des Musées Nationaux</ref>. Drugi su tvrdili kako je riječ o [[Fréréderic Villote|Frérédericu Villotu]], budućem kuratoru [[Louvre]]a i Delacroixovom prijatelju. Mladi dječak koji maše pištoljem je inspirirao kasniji lik [[Gavroche]]a u [[Victor Hugo|Huhoovim]] ''[[Jadnici]]ma (Les Misérables)''. Sliku su suvremenici slavili, no kritika iz časopisa ''Le Moniteur des Arts'' je navela kako je teško zamisliti njegovu ''Slobodu'' kao ružniju ženu, što bi bio slučaj da je Delacroix želio prikazati stvarnost.
Nova vlada je otkupila sliku za 3,000 franaka i izložila ju ispred prijestolja u palači Luxembourg kako bi kralja Luja Filipa uvijek podjećala na način kako je došao na prijestolje. No vladin naum nije urodio plodom, jer je kralj sliku premjestio u muzej palače samo nekoliko mjeseci prije no što ju je zastalno uklonio zbog njene pobunjeničke poruke. Delacroixu je bilo dozvoljeno da je pošalje tetki Félicité na čuvanje. Slika je ponovno izložena 1848., te na pariškom Salonu 1855. godine, da bi 1874. godine došla u kolekciju muzeja [[Louvre]], gdje se nalazi i danas.
==Odlike==
Na slici ''Sloboda vodi narod'' prikazan je točno određeni događaj, srpanjska revolucija 1830. godine u Francuskoj protiv [[burbonci|bourbonskog]] kralja [[Karlo X., kralj Francuske|Karla X.]], što je naposljetku dovelo do njegove abdikacije. Na njegovo mjesto je postavljen “građanski kralj” [[Luj Filip, kralj Francuske|Luj Filip]], premda su njegove ovlasti bile strogo ograničene.
Delacroix je prikazao likove kako jurišaju ravno na promatrača. Romantičarski je prikazao pobunu sugerirajući kako se narod spontano latio oružja, ujedinjen u svojoj žudnji za slobodom. Likovi izranjaju iz maglovitog dima, što je simbolični prikaz uzdizanja Francuske iz okova tiranije. U daljini se vidi panorama [[Pariz]]a s tornjevima katedrale [[Notre-Dame u Parizu|Notre-Dame]], s koje su pobunjenici podigli trobojnicu (crven, bijeli, plavi), [[Francuska zastava|francusku zastavu]].
Kao na slici ''[[Splav Meduza]]'', [[Théodore Géricault|Théodorea Géricaulta]], leševi leže u širem prvom planu, dok dječak koji kleči čini donji dio piramidalne [[kompozicija (likovna)|kompozicije]] kojoj je na vrhu ispružena ruka ''Slobode'' sa zastavom. Njen grčki profil i gole grudi podsjećaju na [[Antika|antičke]] skulpture, dok njena uspravna figura i lepršava odjeća potvrđuju njenu [[alegorija|alegorijsku]] ulogu. Koristeći antičke elemente Delacroix nostalgičarski i romantičarski priziva izvorne republikanske osjećaje ([[Atena (polis)|atensku]] [[Demokracija|demokraciju]] i [[Rimska Republika|rimsku republiku]]). Sljedbenici Slobode pripadaju raznim društvenim slojevima, ujedinjenim u zajedničkom cilju. Oni u svom odlučnom maršu naprijed bezobzirno gaze mrtva tijela. Spremni su i sami umrijeti, sigurni da će u tom slučaju njihovo mjesto zauzeti drugi pobunjenici.
Delacroix je, poput pravog sljedbenika [[Rubens]]a, iskoristio boju da pojača poruku slike. Sliku je naslikao u svijetlim i tamnim tonovima smeđe, a boja se najjasnije javlja na zastavi i iste tri boje se nekoliko puta ponavljaju na slici. Bijela se slobodnije javlja, dok su crvena i plava zagasite. Modra je jasnija na čarapama palog borca slijeva i na košulji dječaka koji kleči. Njegova marama i remen, poput malene vrpce na lešu sdesne, su crveni akcenti. Na taj je način Delacroix, poput [[jeka|ekoa]] političkog [[manifest]]a, ponovio trobojnicu francuske zastave koja je simbol slobode i francuskog republikanizma.
==Bilješke==
|