Harald Hardrada – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 22:
'''Harald Sigurdsson''' ([[staronordijski]]: ''Haraldr Sigurðarson''; cca. 1015 – 25. septembar 1066), u [[saga]]ma poznat po nadimku '''Hardrada''' (''harðráði'', doslovno "strogi savjet" ili "težak vladar") bio je [[Popis norveških monarha|kralj Norveške]] od 1046{{efn|name=reign}} do 1066. kao '''Harald III'''. Također je bez uspjeha pokušavao osvojiti [[Monarhija u Danskoj|dansko prijestolje]] do 1064, te [[Popis engleskih monarha|englesko prijestolje]] 1066. Prije nego što je postao kraljem, Harald je dugi period života proveo u izgnanstvu kao najamnik i vojni komandant u [[Kijevska Rusija|Kijevskoj Rusiji]] i [[Bizantsko Carstvo|Bizantskom Carstvu]].
 
Godine 1030., kada mu je bilo petnaest godina, Harald se zajedno sa svojim polubratom [[Olaf II od Norveške|Olafom Haraldssonom]] borio u [[Bitka kod StiklestadStiklestada|bitci kod StiklesadaStiklestada]]. U njoj je Olaf pokušao vratiti norveško prijestolje, izgubljeno dvije godine ranije u sukobu s danskim kraljem [[Knut Veliki|Knutom Velikim]]. Braća su u njoj poražena, a Harald prisiljen na izgnanstvo u Kijevsku Rusiju (''[[Garðaríki]]''). Tamo je neko vrijeme proiveo u vojsci velikog kneza [[Jaroslav Mudri|Jaroslava Mudrog]] te napredovao do čina kapetana prije nego što se preselio u [[Carigrad]] oko 1034. Tamo je brzo napredovao i postao komandant bizantske [[Varjaška garda|Varjaške garde]], te sudjelovao u borbama na [[Mediteran]]u, [[Mala Azija|Maloj Aziji]], [[Sicilija|Siciliji]], a možda i u [[Sveta Zemlja|Svetoj Zemlji]], [[Bugarska|Bugarskoj]], odnosno u Carigradu gdje je sudjelovao u bizantskim dinastijskim sporovima.
 
Za vrijeme službe u Bizantu, Harald je stekao prilično bogatstvo koje je poslao na čuvanje u Kijevsku Rusiju. Konačno je napustio Bizantince 1042. te se vratio u Kijevsku Rusiju kako bi pripremio pohod s ciljem sticanja norveškog prijestolje. Možda i sa Haraldovim znanjem, norveško prijestolje je u njegovom odsutsvu pripalo Olafovom nezakonitom sinu [[Magnus Dobri|Magnusom Dobrom]]. Godine 1046. se priključio Magnusovom suparniku u Danskoj (gdje je Magnus također preuzeo prijestolje), pretendentu [[Sweyn II od Danske|Sweynu Estridssonu]], i počeo pljačkaške prepade na dansku obalu. Magnus, ne želeći se boriti sa vlastitim stricem, pristao je podijeliti prijestolje s njim ako on bude podijelio s njim blago. Magnus je sljedeće godine umro, pa je dvovlašće prestalo a Harald postao jedini vladar Norveške.