Francuska književnost – razlika između verzija

 

Akademija je radila na kompiliranju francuskog rječnika, a kasnije i gramatike, retorike i poezije koje bi iznijele osnovna pravila književne kompozicije. No veću pozornost stekla je zbog svojih pravila vezanih uz kazalište, najvažniji književni žanr tog doba, koja su potakla veliku literarnu debatu. Pravila su bila usredotočena na [[katarza|katarzi]] (moralno pročišćenje) kao funkciji [[tragedija|tragedije]]; tu ideju je već prije iznio grčki filozof [[Aristotel]]. Katarza je značila da su gledatelji gledajući predstavu trebali imati različite aspekte (suosjećanje sa likom...) u različitim situacijama. Kako bi se ovo dogodlo publika je trebala vjerovati baš u svaki detalj koji vidi, a to je bilo moguće, kako kaže Akademija, samo ako bi se primjenile tri Artsotelove dramske cjeline. Ono predstavljeno mora biti jednostavno (cjelina akcije), mora se zbivati na jednom mjestu (cjelina mjesta) i mora se događati u kratkom vremenskom periodu (cjelina vremena). Akademija je vjerovala da su ova pravila racionalna i da dovode do racionalno željenog kraja: otklanjanje strasti. Idealno ljudsko biće, prema analogiji, je bio netko tko je mogao kontrolirati strast koristeći razum.

Godine [[1638]]. Skademija je izdala ''Akademijinu osudu Cida'' (''Sentiments de l'Académie sur le Cid''), kritiku na [[Pierre Corneille|Corneilleovu]] tragediju. Članovi Akademije kritizirali su gramatiku i stil, ali i neka odstupanja od pravila drame izvučena iz Aristotelovih pravila. Pariška publika je obožavala djelo kakvo je bilo u originalu i nije se slagala sa kritičarima. Kontroverza koja je izbila iz svega ovog nazvana je ''Svađa Cida''. Corneille je bio toliko uvrijeđen Akademijinom kritikom da 4 godine nije napisao nijedno kazališno djelo. No, [[1640]]. napisao je dvije drame (''[[Horacije (Corneille)|Horacije]]'' i ''[[Cinna (Corneille)|Cinna]]'') koje su slijepo pratile pravila koja je nalagala Akademija. Baš kada je Richelieu pobjedio u svojoj viziji političkog reda nametnutog [[apsolutna monarhija|apsolutnom monarhijom]], Akademijin novi klasicizam pobijedio je kada je Corneille prilagodio svoje pisanje Akademijinim pravilima.