Édouard Manet – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: stq:Édouard Manet |
dodatak s hr.wiki |
||
Red 1:
{{Likovni umjetnik
|ime = Édouard Manet
[[Datoteka:Édouard Manet - Le Déjeuner sur l'herbe.jpg|thumb|left|''[[Doručak na travi]]'', 1863. g.]]▼
|period = [[realizam]], [[impresionizam]]
[[Datoteka:Edouard Manet 038.jpg|thumb|left|Olympia, 1863. g.]]▼
|slika = Édouard Manet.jpg
|veličina = 200px
|opis = [[Fotografija]] [[Nadar]]a iz [[1880.]] god.
|rođenje = [[23. siječnja]] [[1832.]]<br>[[Pariz]], [[Francuska]]
|smrt = [[30. travnja]] [[1883.]]<br>[[Pariz]]
|vrsta = [[slikarstvo]] - [[crtež]] - [[grafika]]
|praksa = [[Pariz]], [[Bruxelles]]
|utjecao =
|utjecali= [[Gustave Courbet]], [[Diego Velázquez]] i [[Francisco Goya]]
|djela = ''[[Mali frulaš]]''<br>''[[Doručak na travi]]''<br>''[[Olimpija]]''<br>''Smaknuće Cara Maksimilijana u Meksiku''<br>''[[Bar u Folies-Bergère]]''
}}
'''Édouard Manet''' ([[Pariz]], [[23. siječnja]] [[1832]]. - [[Pariz]], [[30. travnja]] [[1883]].), [[Francuska|francuski]] [[slikar]] i [[grafika|grafičar]], [[realizam (likovna umjetnost)|realist]] i [[impresionizam|impresionist]]; jedna od prvih osoba moderne umjetnosti.▼
==Životopis==
▲'''Édouard Manet''' ([[Pariz]], [[23. siječnja]] [[1832]]. - [[Pariz]], [[30. travnja]] [[1883]].), [[Francuska|francuski]] slikar i grafičar
▲[[Datoteka:Édouard Manet - Le Déjeuner sur l'herbe.jpg|
[[Datoteka:Edouard Manet 038.jpg|mini|200px|<center>''[[Olimpija (Manet)|Olimpija]]'', 1864., [[d'Orsay]], [[Pariz]].]]
Rođen je u [[Pariz|Parizu]], kao sin visokog zvaničnika francuske vlade, u obitelji koja je htjela da se bavi pravom. No, ujak ga je od malena vodio u [[Louvre]], te ohrabrio da se počne baviti slikarstvom. Nakon što nije prošao na ispitu za mornaricu, bio je učenik akademskog slikara Thomasa Couturea. Kopirao je djela velikih majstora u [[Louvre]]u, a na putovanjima kroz Njemačku, Italiju i Nizozemsku na njega su utjecali nizozemski slikar [[Frans Hals]] i španjolski [[Diego Velázquez]] i [[Francisco Goya]]. Najviše je slikao teme koje su tada bile prisutne u [[realizam (likovna umjetnost)|realizmu]], a to su bili prosjaci, pjevači, cigani, ljudi u kafićima i sl. Prihvatio je izravnu i smjelu slikarsku tehniku u realističnom tretmanu svojih motiva.
Proslavio se slikama ''[[Olimpija (Manet)|Olimpija]]'' i [[Doručak u travi]], koje su nakon prvog izlaganja u javnosti početkom druge polovice [[19. stoljeće|19. stoljeća]] svojim temama i kompozicijom izazvale kulturni skandal. ''Doručak na travi'' prikazuje piknik u šumi s nagom ženskom figurom u sjedećem položaju u društvu dva obučena muškarca, što je trenutačno privuklo ogromnu pažnju, ali je doslovno bilo diskreditirano od kritike. Manet biva proglašen vođom od strane mladih umetnika, i postaje središnja figura u sporu između akadememizamakademskog slikarstva s jedne, i buntovničke umjetničke grupe slikara, s druge strane. Manet ipak postaje priznat od strane zvaničnog Salona 1864. godine, koji mu priznaje dve slike, i 1865. godine on izlaže „Olimpiju“, portret nage žene zasnovan na [[Tizian]]ovom prikazu [[Venera|Venere]]. Ova slika ponovo izaziva veliku pozornost, i protest akademskih krugova zbog takozvanog „neortodoksnog realizma“.
Francuski pisac [[Emil Zola]] je 1866. godine dao vrlo pozitivne kritike Manetove umjetnosti u francuskom listu „Figaro“ i ubrzo je postao Manetov bliski prijatelj. Manet je služio kao oficir u francuskoj vojsci od 1870. do 1871. god. tijekom [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]]. Po povratku pada pod utjecaj [[impresionizam|impresionista]], pa najveću pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika snažnim bojama cijelog spektra. Bio je prijatelj s impresionistima [[Edgar Degas|Degasom]], [[Claude Monet|Monetom]], [[Pierre-Auguste Renoir|Renoirom]], [[Alfred Sisley|Sisleyem]], [[Paul Cezanne|Cézanneom]], te [[Camille Pissaro|Pissarrom]], ali nikad nije sudjelovao u njihovim zajedničkim izložbama, zbog toga što nije želio da bude viđen kao predstavnik skupnog identiteta, i zbog toga što se nije slagao s njihovim protivljenjem izlaganju u pariškom Salonu.
Umjetničko priznanje dobiva tek u kasnim godinama, kada su njegovi [[portret]]i postali izuzetno traženi. Jedna od njegovih posljednjih slika izložena je u Salonu 1882. god. i njegov stari prijatelj, koji je u to vreme bio ministar Primijenjenih umjetnosti, dodelio mu je Orden legije časti.
Manet je umro u Parizu 30. travnja 1883. godine, ostavivši pored mnogobrojnih akvarela i pastela, 420 ulja na platnu.
<gallery>
Image:Edouard Manet 036.jpg|<center>''Glazba u Tulleríasu'', 1862., Nacionalna galerija, [[London]].
Image:Edouard Manet 018.jpg|<center>''[[Mali frulaš]]'', 1866., [[d'Orsay]], [[Pariz]].
Image:Edouard Manet 022.jpg|<center>''Smaknuće cara [[Nadvojvoda Maksimilijan|Maksimilijana]] u [[Meksiko|Meksiku]]'', 1868., Kunsthalle, [[Mannheim]].
Image:Edouard Manet 010.jpg|<center>''[[Monet]] u svom ateljeu na rijeci'', 1874., Nova pinakoteka, [[München]].
Image:Edouard Manet 004.jpg|<center>''[[Bar u Folies-Bergère]]'', 1882., [[London]].
Image:Edouard Manet 011.jpg|<center>''Klematide u kristalnoj vazi'', [[d'Orsay]].
Slika:Manet, Edouard - Portrait of Emile Zola.jpg|<center>''[[Emil Zola]]''
</gallery>
[[Category:Francuski slikari|Manet, Édouard ]]▼
{{commons|Édouard Manet}}
{{Lifetime|1832|1883|Manet, Edouard}}
[[Kategorija:Slikari impresionizma|Manet, Édouard]]
[[Kategorija:Slikari realizma|Manet, Édouard]]
{{Link FA|nl}}
| |||