Planckova konstanta
Plankova konstanta (označave se sa h) je fizička konstanta koja se koristi za opisivanje veličine kvanta. Ima centralnu ulogu u kvantnoj mehanici a dobila je ime po Planku koji ju je uveo prilikom izračunavanja zračenja crnog tela. Često se koristi i redukovana Plankova konstanta (poznata i kao Dirakova konstanta, označava se kao , a čita "ći", "h-precrtano" ili jednostavno "ć"). Plankova konstanta se takođe koristi u merenju energije emitovanih svetlosnih fotona prema izrazu E = h, gde je E energija, h Plankova konstanta a (grčko slovo ni) frekvencija.

Plankova konstanta i redukovana Plankova konstanta se koriste za opisivanje kvantovanja, pojave kod subatomskih čestica (poput elektrona i fotona) da se neke fizičke veličine javljaju u određenim iznosima umesto da se kontinualno menjaju po svim mogućim vrednostima.
Danas usvojena vrednost Plankove konstante prema CODATA iznosi:
Jedinice, vrednost i simboli uredi
Vrednost Dirakove konstante:
Unikod rezerviše kodna mesto U+210E (ℎ) za Plankovu konstantu a U+210F (ℏ) za Dirakovu konstantu.
Poreklo Plankove konstante uredi
Upotreba uredi
Dakle, može se da se smatra "kvantom momenta impulsa".
Veze uredi
Literatura uredi
- NIST link to CODATA value
- Barrow, John D. (2002) (engleskom). The Constants of Nature; From Alpha to Omega - The Numbers that Encode the Deepest Secrets of the Universe. Pantheon Books. ISBN 0-375-42221-8.