Petar iz Pize

Petar iz Pize (latinski: Petrus Pisanus, rođen u Pizi 744, umro u Lombardiji 799) bio je latinski pisac, gramatičar i đakon.

Škole je prvo učio u Paviji i već kao mladić stekao slavu vrlo učene osobe. Godine 776, kad je Langobardsko kraljevstvo palo pod vlast Karla Velikog, Petra su, kako priča Einhard, pozvali na Karlov dvor u Aachenu da kralja podučava latinskom jeziku i gramatici.[1] Petar je bio jedan od glavnih protagonista karolinške renesanse, uz Pavla Đakona, čiji je blizak prijatelj bio, i Paulina Akvilejskog.[2] Bio je prijatelj i Alkuina, koji je takođe došao na Karlov dvor, a koga je Petar sreo u Paviji kad je mladi Alkuin putovao u Rim.[3] Petar se vratio u Italiju oko 790. i tamo umro oko 799. godine.

Među njegovim delima nalazi se jedna gramatika latinskog jezika, koju je posvetio kralju i koju je sastavio po uzoru na Malu gramatiku (Ars minor) Elija Donata; sačuvane su i njegove pesme, zapravo pesnička pisma, upućena Pavlu Đakonu i caru, kome se odaje počast kao graditelju crkava i "ocu naroda".[4] U jednoj pesmi zahvaljuje Isusu što je franačkom kraljevstvu podario čoveka kakav je Pavle Đakon, koji govori grčki, hebrejski i latinski.[2] Napisao je i jedan Traktat o proroku Danijelu (Quaestiones in Danielem prophetam).[5]

ReferenceUredi

  1. Einhard, Život Karla Velikog, 25.
  2. 2,0 2,1 Hosu 1977, str. 360.
  3. Aherne 2003, s.v. Peter of Pisa.
  4. Vauchez 2002, s.v. Peter of Pisa.
  5. Buckwald, Hohlweg & Prinz 1984, str. 358.

LiteraturaUredi