Pariški psaltir

Pariški psaltir (Pariz, Bibliothèque Nationale, MS. gr. 139), označen inicijalom 1133 (Rahlfs), je bizantski iluminirani manuskript sa 449 folija i 14 minijatura na čitavoj stranici oslikanih u "veličanstvenom, gotovo klasičnom stilu", prema opisu Encyclopædia Britannica. Zajedno sa Vasilijevim propovijedima sv. Grigorija Nazijanskog, pariški psaltir se smatra ključnim trenutkom takozvane makedonske renesanse u bizantskoj umjetnosti tokom 10. vijeka.

David svira harfu.
Davida veličaju žene Izraela.

Najpoznatija minijatura prikazuje Davida dok svira harfu pored sjedećeg ženskog lika "Melodije" (ilustracija desno). Oko te centralne grupe su lik nimfe Eho, razne životinje koje uživaju u muzici, pa čak i muški lik koji simbolizira grad Betlehem. Čitava kompozicija vjerojatno je stvorena na osnovu grčko-rimskih zidnih slika koje su prikazivale Orfeja dok privlači životinje svojom muzikom.

Ta i ostale minijature tako su helenističke u izvedbi i toliko različite od uobičajenog viđenja srednjovjekovne umjetnosti općenito, a naročito bizantske umjetnosti, da je većina autoriteta u 19. vijeku smatrala da je taj manuskript nastao u vrijeme Justinijana. Međutim, Hugo Buchthal i Kurt Weitzmann su neoborivo dokazali da je ta knjiga stvorena u 10. vijeku.

Povezano uredi

Reference uredi

  • Kaya, İlkgül. "Paris Psalterionu (Cod. Gr. 139, Paris-Ulusal Kütüphane) ve Makedonyan Rönesansı." Sanat ve Estetikte Asal Değerler, Ankara Üniversitesi Dil ve Tarih-Coğrafya Fakültesi Sanat Tarihi Bölümü, Ankara 2015.
  • Walther, Ingo F. and Norbert Wolf. Codices Illustres: The world's most famous illuminated manuscripts, 400 to 1600. Köln:Taschen, 2005.
  • Steven H. Wander, “The Paris Psalter (Paris, Bibliothèque Nationale, cod. gr. 139) and the Antiquitates Judaicae of Flavius Josephus,” Word & Image: A Journal of Verbal/Visual Inquiry svezak 30:2 (juni, 2014), str. 90-103

Vanjske poveznice uredi