Siksto I. je bio sedmi papa, nasljednik Aleksandra I. , od 117. ili 119. do 126. ili 128.

Siksto I
Sixtus I
SixtusI.jpg
Pravo ime Sixtus, Xystus
Papinstvo počelo ~ 117 ili 119.
Papinstvo završilo ~ 126. ili 128.
Prethodnik Papa Aleksandar I
(~ 106. - ~ 115.)
Nasljednik Telesfor
(~ 126.- ~ 137.)
Rođen ?
Rim
Umro oko ~ 117 ili 119.
Rim
Ostali pape imena Siksto

ŽivotopisUredi

Bio je sin nakog Rimljanina imenom Pastor, iz područja Via Lata. Ime Sikst (lat. Xystus) vjerojatno je grčkog podrijetla.

Prema Liberijevu katalogu papa, bio je rimski biskup u doba cara Hadrijana, „a consulatu Nigri et Aproniani usque Vero III et Ambibulo“, „od konzulata Nigrova i Apronijanova, do onog Vera III. i Ambibula“, to jest od 117.-126.

Povjesničar Euzebije Cezarejski, međutim, u dva svoja spisa donosi i dvije kronologije. U Chroniconu kaže da je ovaj bio papa od 114. do 124., a u djelu Historia ecclesiastica kaže da mu je pontifikat trajao od 114. do 128. U svakom slučaju, stručnjaci se slažu da je bio papa oko deset godina.

Prema zbirci Liber pontificalis, za svoga je pontifikata donio tri važne odluke:

  • nitko, osim onoga koji predvodi liturgiju, ne smije za vrijeme posvete dodirivati kalež i patenu;
  • biskupi koji su pohodili Svetu stolicu, po povratku u svoju dijecezu moraju pokazati apostolsko pismo kojim se potvrđuje njihovo puno zajedništvo s Petrovim nasljednikom;
  • nakon predslovlja u misi, svećenik mora zajedno s narodom recitirati Sanctus.

U doba njegova papinstva pojavljuju se vjerojatno prve razlike u odnosu na istočne Crkve. Naime, zapadna je Crkva tada već slavila Uskrs, a na istoku taj običaj još nije bio poznat. Pripisane su mu dvije poslanice o nauku o Presveto Trojstvo (nauk) i o primatu biskupa Rima, koje su se međutim pokazale apokrifnima.

Prema jednoj legendi Siksto I. poslao je prvoga misionara, biskupa Pelegrina, u Galiju.

Po smrti pokopan je u bazilici sv. Petra u Rimu. Prema drugim izvorima pokopan je u mjestu Alatra pokraj Rima.[1] Različiti katalozi papa i martirologiji navode ga kao mučenika, no budući da nema o tome ni dokaza ni dodatnih pojedinosti, i sama ga je Katolička Crkva isključila iz popisa obaveznih spomendana.

Rimski martirologijUredi

Rimski martirologij donosi o ovom papi sljedeće:

  3. travnja - U Rimu rođenje za nebo blaženoga Siksta prvog, pape i mučenika, koji je uz veliku hvalu upravljao Crkvom u doba cara Hadrijana, pod Antoninom Pijom, kako bi zadobio Krista, dragovoljno prihvati vremenitu smrt.“
()

IzvoriUredi

  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 70