Kalež (od venecijanskog: calese=čaša[1], koji pak potječe od starogrčko-latinskog κύλιξ - calix[2]) ili Putir (grčki: ποτήρ) je čaša specifične forme koja se koristi u ceremoniji kršćanske euharistije.[3]

Kalež
Kalež iz Antiohije početak 6. vijeka
Kalež iz Antiohije početak 6. vijeka
Kalež iz Antiohije početak 6. vijeka

Historija uredi

Još je Sveti Pavle rekao za kalež da je to blaženstvo kog blagosiljamo (1. Poslanica Korinćanima 10:16), a to navode i prva tri evanđelja kad govore o euharistiji, što znači da ima posebno mjesto od samih početaka kršćanstva.[3]

U prvim vijekovima kršćanstva umjesto kaleža, koriste se obične kućne čaše. Već od 4. vijeka zabranjuje se korištenje drvenih, staklenih i koštanih čaša. Negdje oko 600. papa Grgur Veliki odredio je da se kaleži moraju izrađivati od plemenitih metala. Od tad počinje njihovo dekoriranje, koje je zavisilo o materijalnom položaju pojedine crkve i njezinih donatora, kao i o umjetničkom periodu.[1]

U srednjem vijeku legenda o Svetom gralu dala je kaležu dodatnu mističnu aurelu.[3]

Kaleži su često bili remek djela zlatarske i cizelirske umjetnosti, naročito za gotike i rane renesanse. Od tad se redovito rade od plemenitih metala, a unutrašnjost čaše uvijek je pozlaćena.[1]

 
Tassilov kalež, oko 780

Za predromanike i romanike kalež dobija formu polukugle, masivan čvor i niski široki stalak, redovito je dekoriran gravurama i inkrustacijama od emajla, dragulja i koralja. Od 12. vijeka između stalka i čaše umetao se držak sa nizom prstenova. Od gotike kalež postaje sve viši i uži, a stalak i držak razdvojeniji. Dekoriraju se najčešće sitno graviranim ili skulpturalnim (apstarktnim, geometrijskim, floralnim, figuralnim i arhitektonskim) ornamentima od istoga materijala od kojega je i kalež (zlato, srebro, pozlaćena bronza).[1]

Za renesanse kaleži dobijaju jednostavnije, mirnije forme, u baroku postaju veći i glomazniji, a dekoracija bogatija, naročito na dršku (bareljefi; anđela, svetaca).[1]

Za rokokoa sav kalež je prekriven bogatom ornamentikom, dok se za klasicizma koriste jednostavniji motivi. U 19. vijek izrađivali su se kaleži u svim historicističkim stilovima, najčešće u neogotici.[1]

Karakteristike uredi

Kalež se sastoji se od tri glavna dijela: čaše (lat.: cuppa), čvora (lat. nodus) i stalka.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 kalež (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. 11. 2017. 
  2. chalice (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 17. 11. 2017. 
  3. 3,0 3,1 3,2 Chalice (engleski). Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 17. 11. 2017. 

Vanjske veze uredi