Pop Nikita (latinski: papa Nicetas - otac Nikita) je bio bogomilski poglavar Konstantinopolja iz 12. veka.

1160. je otputovao za Lombardiju (današnja Italija), sa ciljem da osnaži verovanja katara tih oblasti, i da odbaci sumnju u validnost duhovnog nasleđa (ordo) kojim su bili povezani sa apostolima. Marko, umereni dualista, koji je tada predvodio lombardijske katare, je pripadao bugarskom redu (ordo of Bulgaria), koji je Nikita osporavao. Marko je primio consolamentum (duhovno krštenje) od Nikete, apsolutnog dualiste koji je pripadao dragovičkom redu (ordo of Drugunthia or Dragovitia) i koji je primio svoj consolamentum od vladike Simona od Dragovice. Nakon toga, Nikita putuje za Langdok.

1167. u prisustvu predstavnika katarskih opština Langdoka, Francuske i Katalonije, Niketa predsedava Saborom u Sen-Feliksu. Tom prilikom obnavlja consolamentum i potvrđuje zemaljska sedišta prisutnih katarskih starešina.

Nekoliko godina kasnije, oko ranih 1180-ih, izvesni Petronije (Petracius) je došao u Italiju, prateći Nikitu u stopu i bacajući sumnju na moralno ponašanje Simona od Dragovice, i time urušavajući ugled Nikitinog reda i svih kojima je on dao consolamentum. Ovo je bilo poražavajuće po katarske opštine Italije, koje su nakon toga zapale u ozbiljne raskole.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • B. Hamilton, J. Hamilton, Christian dualist heresies in the Byzantine world c. 650 – c. 1450 (Manchester: Manchester University Press, 1998) pp. 250–253.