Patrolni čamci klase Mirna

(Preusmjereno sa Ophodni brodovi klase Mirna)

Klasa Mirna je naziv za 11 patrolnih čamaca proizvedenih u periodu od 1979. do 1985. u brodogradilištu Kraljevica za potrebe tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice.

Klasa Mirna
OB-63 Cavtat i OB-64 Hrvatska Kostajnica
OB-03 Cavtat i OB-04 Hrvatska Kostajnica
Pregled klase
Graditelji:Brodogradilište Kraljevica
Razdoblje građenja:19791985
Ukupno izgrađeno brodova:11
Karakteristike klase
Deplasman:146 t
Dužina:32 m
Širina:6,75 m
Gaz:1,7 m
Pogon:2 x diezelski motor SEMT-Pielstick 12PA4V200VGDS
Brzina:28 čv
Doplov:600 nm pri 15 čv
Posada:19
Radari i sonari:radar Sperry BridgeMaster E
sonar Simrad SQS-5Q3D/SF
Naoružanje:1 × Bofors D70 40mm/70
1 × M71 Hispano 4x20mm/90.

DizajnUredi

Izgradnja brodova je započela 1979. a trajala je do 1985. U tom vremenu je izrađeno 11 brodova. Napjprije su izrađena četiri patrolna broda, zatim dva, pa potom pet preostalih. U međuvremenu su obavljene neke konstruktivne izmjene a stražnji jednocijevni top od 20 mm he zamijenjem sa četverocijevnim. Osnovna namjena ovih brodova je bila izvršavanje graničnih zadataka, no po svom naoružanju to su plovila koja daleko nadmašuju uobičajene patrolne brodove. Pri konstruiranju trupa broda, ponovno je iskorišten oblik "Sklad" razvijen za raketne topovnjače klase 401, s tim da je u ovom slučaju plovilo manjih dimenzija i bitno manje istisnine (puni deplasman 146 tona).

 
OB-61 Novigrad

Trup je izrađen od brodograđevnog čelika, dok je nadgradnja izrađena od aluminijske legure. Trup je sa 6 vodonepropusnih pregrada podijeljen na 7 vodonepropusnih prostorija, što povećava otpornost broda u borbi. Dužina broda je 32 metra, širina 6,75 m a visina trupa 3,50, gaz 1,70 m. Pogonsku grupu čine dva brzohodna dizel-motora tipa SEMT-Pielsick 12PA4V200VGDS s dvostrukim prednabijanjem. Njihova nominalna snaga je 2206 KW. Svaki pri 1500 okretaja u minuti, a na pokusnim vožnjama je postignuta brzina od 28 čvorova. U spremnicima goriva može ponijeti 16,2 tona goriva D-2, a u spremnicima za vodu do 4,2 tone vode. Daljina plovidbe je oko 600 milja a samostalnost boravka na moru 4 dana, u ratu 8 dana. Posadu broda čine pet oficira, četiri podoficira i deset mornara.

OpremaUredi

Od navigacijske opreme ugrađen je navigacijski radar Decca RM 1216A snage 6 KW i najvećeg dometa (u idealnim uvjetima) 48 milja. Za borbu protiv podmornica, što mu je druga uloga, u trup broda je ugrađen sonar norveške tvrtke Simrad SQ3D/SF koji je razvijen iz komercijalnog sonara. Služi za otkrivanje podmornica na udaljenosti od 1800 m, pri čemu brod mora biti u mirovanju jer je šum u vožnji prevelik ometač. U protupodmorničkoj inačici može biti opremljen i malim dubinskim bombama koje se odbacuju u more s krme broda.

 
Krmeni M71 Hispano 4x20mm

Predviđeno je da ovakvi brodovi pokrivaju morske tjesnace i prolaze između otoka. Naoružan je topom 40 mm Bofors na pramcu, četvorocijevnim topom 20 mm M71 na krmi, četvorostrukim lanserom raketa Strela 2M na zapovjednom mostu. Posjeduje i dva dvostruka lansera osvijetljavajućih raketa 128 mm Svitac.

BrodoviUredi

Ime
(originalno)
Oznaka
(originalna)
Porinut Status
Biokovo
PČ-171
1980.[1] Oštećen 10. 9. 1991. raketom 9M14 Maljutka ispaljenom od strane hrvatskih snaga kod otoka Škarde[2][3] i povukao se u Mali Lošinj.[2] Kasnije zarobljen kod Šibenika i prisvojen od strane Hrvatske ratne mornarice. U operativnoj upotrebi kao OB-01 Novigrad, stacioniran u splitskoj luci Lora.
Pohorje
PČ-172
1981.[1] Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku koji ga rabi kao turistički brod.
Koprivnik
PČ-173
1981.[1] Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku koji ga rabi kao turistički brod.
Učka
PČ-174
1982.[1] Premješten u Crnu Goru, godine 2003. predan MUP-u i od 2005. korišten od strane pomorske policije pod imenom P-01 Bar. Godine 2012. prodan u staro željezo.[4]
Grmeč
PČ-175
1982.[1] Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku iz Biograda koji ga rabi kao turistički brod.
Mukos
PČ-176
1983.[1] Zarobljen od strane hrvatskih snaga nakon pogotka improviziranim torpedom. U službi Hrvatske ratne mornarice pod imenom OB-02 Šolta.
Fruška Gora
PČ-177
1983.[1] Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku koji ga rabi kao turistički brod.
Kosmaj
PČ-178
1983.[1] Premješten u Crnu Goru, godine 2003. predan MUP-u i od 2005. korišten od strane pomorske policije pod imenom P-03 Herceg Novi. Godine 2012. prodan u staro željezo.[4]
Zelengora
PČ-179
1983.[1] Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku iz Hrvatske koji ga rabi kao turistički brod pod imenom Iliria.
Cer
PČ-180
1984.[1] Zarobljen od strane Hrvatske ratne mornarice, u operativnoj upotrebi kao OB-03 Cavtat.
Durmitor
PČ-181
1985.[1] Zarobljen od strane Hrvatske ratne mornarice, u operativnoj upotrebi kao OB-04 Hrvatska Kostajnica.

IzvoriUredi

     Ovaj materijal je preuzet sa službenih stranica časopisa Hrvatski vojnik.
Wikipedia ima dozvolu za korištenje materijala s te stranice pod GFDL licencom, uz uvjet isticanja izvora.