Patrolni čamci klase Mirna
Klasa Mirna je naziv za 11 patrolnih čamaca proizvedenih u periodu od 1979. do 1985. u brodogradilištu Kraljevica za potrebe tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice.
| Klasa Mirna | |
|---|---|
 | |
| Pregled klase | |
| Graditelji: | Brodogradilište Kraljevica |
| Razdoblje građenja: | 1979–1985 |
| Ukupno izgrađeno brodova: | 11 |
| Karakteristike klase | |
| Deplasman: | 146 t |
| Dužina: | 32 m |
| Širina: | 6,75 m |
| Gaz: | 1,7 m |
| Pogon: | 2 x diezelski motor SEMT-Pielstick 12PA4V200VGDS |
| Brzina: | 28 čv |
| Doplov: | 600 nm pri 15 čv |
| Posada: | 19 |
| Radari i sonari: | radar Sperry BridgeMaster E sonar Simrad SQS-5Q3D/SF |
| Naoružanje: | 1 × Bofors D70 40mm/70 1 × M71 Hispano 4x20mm/90. |
Dizajn
urediIzgradnja brodova je započela 1979. a trajala je do 1985. U tom vremenu je izrađeno 11 brodova. Napjprije su izrađena četiri patrolna broda, zatim dva, pa potom pet preostalih. U međuvremenu su obavljene neke konstruktivne izmjene a stražnji jednocijevni top od 20 mm he zamijenjem sa četverocijevnim. Osnovna namjena ovih brodova je bila izvršavanje graničnih zadataka, no po svom naoružanju to su plovila koja daleko nadmašuju uobičajene patrolne brodove. Pri konstruiranju trupa broda, ponovno je iskorišten oblik "Sklad" razvijen za raketne topovnjače klase 401, s tim da je u ovom slučaju plovilo manjih dimenzija i bitno manje istisnine (puni deplasman 146 tona).
Trup je izrađen od brodograđevnog čelika, dok je nadgradnja izrađena od aluminijske legure. Trup je sa 6 vodonepropusnih pregrada podijeljen na 7 vodonepropusnih prostorija, što povećava otpornost broda u borbi. Dužina broda je 32 metra, širina 6,75 m a visina trupa 3,50, gaz 1,70 m. Pogonsku grupu čine dva brzohodna dizel-motora tipa SEMT-Pielsick 12PA4V200VGDS s dvostrukim prednabijanjem. Njihova nominalna snaga je 2206 KW. Svaki pri 1500 okretaja u minuti, a na pokusnim vožnjama je postignuta brzina od 28 čvorova. U spremnicima goriva može ponijeti 16,2 tona goriva D-2, a u spremnicima za vodu do 4,2 tone vode. Daljina plovidbe je oko 600 milja a samostalnost boravka na moru 4 dana, u ratu 8 dana. Posadu broda čine pet oficira, četiri podoficira i deset mornara.
Oprema
urediOd navigacijske opreme ugrađen je navigacijski radar Decca RM 1216A snage 6 KW i najvećeg dometa (u idealnim uvjetima) 48 milja. Za borbu protiv podmornica, što mu je druga uloga, u trup broda je ugrađen sonar norveške tvrtke Simrad SQ3D/SF koji je razvijen iz komercijalnog sonara. Služi za otkrivanje podmornica na udaljenosti od 1800 m, pri čemu brod mora biti u mirovanju jer je šum u vožnji prevelik ometač. U protupodmorničkoj inačici može biti opremljen i malim dubinskim bombama koje se odbacuju u more s krme broda.
Predviđeno je da ovakvi brodovi pokrivaju morske tjesnace i prolaze između otoka. Naoružan je topom 40 mm Bofors na pramcu, četvorocijevnim topom 20 mm M71 na krmi, četvorostrukim lanserom raketa Strela 2M na zapovjednom mostu. Posjeduje i dva dvostruka lansera osvijetljavajućih raketa 128 mm Svitac.
Brodovi
uredi| Ime (originalno) |
Oznaka (originalna) |
Porinut | Status |
|---|---|---|---|
| Biokovo | 1980.[1] | Oštećen 10. 9. 1991. raketom 9M14 Maljutka ispaljenom od strane hrvatskih snaga kod otoka Škarde[2][3] i povukao se u Mali Lošinj.[2] Kasnije zarobljen kod Šibenika i prisvojen od strane Hrvatske ratne mornarice. U operativnoj upotrebi kao OB-01 Novigrad, stacioniran u splitskoj luci Lora. | |
| Pohorje | 1981.[1] | Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku koji ga rabi kao turistički brod. | |
| Koprivnik | 1981.[1] | Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku koji ga rabi kao turistički brod. | |
| Učka | 1982.[1] | Premješten u Crnu Goru, godine 2003. predan MUP-u i od 2005. korišten od strane pomorske policije pod imenom P-01 Bar. Godine 2012. prodan u staro željezo.[4] | |
| Grmeč | 1982.[1] | Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku iz Biograda koji ga rabi kao turistički brod. | |
| Mukos | 1983.[1] | Zarobljen od strane hrvatskih snaga nakon pogotka improviziranim torpedom. U službi Hrvatske ratne mornarice pod imenom OB-02 Šolta. | |
| Fruška Gora | 1983.[1] | Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku koji ga rabi kao turistički brod. | |
| Kosmaj | 1983.[1] | Premješten u Crnu Goru, godine 2003. predan MUP-u i od 2005. korišten od strane pomorske policije pod imenom P-03 Herceg Novi. Godine 2012. prodan u staro željezo.[4] | |
| Zelengora | 1983.[1] | Premješten u Crnu Goru, prodan privatnom vlasniku iz Hrvatske koji ga rabi kao turistički brod pod imenom Iliria. | |
| Cer | 1984.[1] | Zarobljen od strane Hrvatske ratne mornarice, u operativnoj upotrebi kao OB-03 Cavtat. | |
| Durmitor | 1985.[1] | Zarobljen od strane Hrvatske ratne mornarice, u operativnoj upotrebi kao OB-04 Hrvatska Kostajnica. |
Izvori
uredi
|
Ovaj materijal je preuzet sa službenih stranica časopisa Hrvatski vojnik. Wikipedia ima dozvolu za korištenje materijala s te stranice pod GFDL licencom, uz uvjet isticanja izvora. |
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 „Kraljevica - Reference list”. Arhivirano iz originala na datum 23. 11. 2010. Pristupljeno 12. 11. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 Udruga Dragovoljaca Hrvastke Ratne Mornarice - Zadar
- ↑ Zdenko Vidov: Izgleda kao da je netko namjerno kočio stvaranje odreda
- ↑ 4,0 4,1 „Dva najveća plovila policije idu u staro željezo”. 11. 9. 2012. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-12. Pristupljeno 12. 11. 2013.
