O poreklu sveta

O poreklu sveta je gnostički spis iz 4. vijeka pronađen u 20. vijeku u okviru knjižnice Nag Hamadi. Djelo je svojevrsni kompendij sre­dišnjih gnostičkih ideja, naročito o kozmogoniji, antropogoniji i eshatologiji. Na te­melju sadržaja, znanstvenici su tekstu dodijelili naslov O podrijetlu svijeta.[1]

Kodeksi zbirke Nag Hammadi, otkrivene u Egiptu 1945.

O podrijetlu svijeta je značajno gnostičko djelo. Rasprava je djelomice izložena u poluznanstvenom stilu, s brojnim etiologijama i etimologijama. Taj prilično opširan tekst pruža nam uvid u način razmišljanja obrazovanog autora i ar­gumentaciju ključnih pitanja. Ono pokazuje da je gnostičko mišljenje o svijetu mnogo zna­čajnije od mitološke formulacije.[1]

O podrijetlu svijeta sadrži brojne paralele sa Hipostazom Arhonata, što upućuje na blisku povezanost dvaju tekstova. Pa ipak, brojne razlike u pojedinostima navode na za­ključak da je direktna literarna povezanost malo vjerojatna. Paralelizam je vjerojatno rezultat korištenja građe iz istoga izvora.

Nastanak uredi

Djelo je vjerojatno nastalo početkom 4. stoljeća. Izvan­redna mješavina raznovrsnih židovskih gledišta, manihejskih elemenata, kršćanskih ideja, grčkih filozofskih koncepcija, i likova iz helenističke mitologije, magi­je i astrologije, kao i jasno pozivanje na egipatsku misao, sve to upućuje na Aleksandriju kao vjerojatno mjesto nastanka grčkog izvornika.

Moguće je da se proces prevođenja na koptski sastojao od nekoliko faza. Loše stanje brojnih odlomaka koji zahtijevaju ispravke, zajedno sa drugim vrlo teškim, jedva čit­ljivim dijelovima, moguće je objasniti pretpostavkom da je tekst koji se nalazi pred nama iz početne faze prevođenja.

Sadržaj uredi

Uvidjevši da svi, i bogovi ovoga svijeta i ljudi, govore kako ništa ni­je postojalo prije kaosa, odlučih u izlaganju koje slijedi dokazati kako su svi oni u krivu, budući da nisu upoznati sa podrijetlom kaosa, niti s njegovim korijenom.[2]

– O podrijetlu svijeta

Tekst je na dijelovima neujednačen ili kontradiktoran, budući da barem nekoli­ko predaja pretpostavljaju vlastite sustave, ili sadrže neke druge tendenci­je, npr. setijanske, valentinijanske ili čak manihejske. O podrijetlu svijeta nema vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od poznatijih gnostičkih sustava. Kozmogonija i antropogonija djelomice su orijentirane na Postanak 1-2, a mimo toga na koncepte sadržane u Knjizi jubileja, Knjizi Henokovoj i Knjizi Henokovih tajni. Općenito uzevši, dominiraju karakteristič­no židovski utjecaji, u angelologiji, demonologiji i eshatologiji.[1] Eva je prva djevica, koja kaže:

 
William Blake, Eva kušana od zmije

Ja sam dio svoje majke;

Ja sam majka;
Ja sam žena;
Ja sam djevica;
Ja sam bremenita;
Ja sam primalja;
Ja sam ona koja ublažava muke porađanja;
Moj me muž začeo;
Ja sam njegova majka;
I on je moj otac i moj gospodar;
On je moja snaga;
Što on želi, on kaže s razlogom.
Ja sam nastajanje.

I rodila sam čovjeka kao gospodara.[2]

– Eva

Primordijalna povijest stavlja naglasak na arhontsko stvaranje zemaljskoga čovje­ka. Prema gnostičkoj verziji mita, vladari koji stvoriše Adama i Evu su imali "oblik zvijeri", a zabraniše im jesti sa drveta spoznaje iz ljubomore:

Potom je došlo najmudrije od stvorenja, koje se zove Zvijer. I kada je vidjela obličje njihove majke Eve, ona joj reče, "Što vam je Bog re­kao? Je li rekao 'ne jedite sa drveta znanja'?" Ona reče "Rekao je 'ne samo da ne smiješ jesti sa njega, nego ga i ne dotiči, jer ćeš umri­jeti". A ona joj reče "Ne boj se. Nećeš smrću umrijeti. Jer on zna da će, budete li jeli od njegova ploda, vaši umovi postati bistri, i da ćete i sami postati nalik bogovima, prepoznajući razliku između zlih ljudi i onih dobrih. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne biste od plo­da tog drveta jeli." Eva je povjerovala učiteljevim riječima. Pogledala je drvo, vidjela kako je prekrasno i zamamno, i ono joj se svidje; uzela je plod sa nje­ga i jela; i isto tako dala ga je svome mužu, i on je također jeo. I njiho­vi umovi se otvoriše. Jer, kada su jeli, svjetlo znanja ih je obasjalo. Ka­da su se zaodjenuli stidom, spoznaše da su lišeni znanja. Kada su se otri­jeznili, vidješe da su nagi, i zaljube se jedno u drugo. Kada su vidjeli da oni koji su ih oblikovali imaju oblik zvijeri, prezreli su ih: bili su veo­ma svjesni.[2]

Primordijalna povijest već inicira priču o otkupljenju od strane Pistis Sofije, ili Sofije Zoe, koje se susreću na različite načine. Međutim, u toj kompleksnoj soteriologiji Isus Krist nema središnju, već prilično marginalnu ulogu. Iz tih razloga O podrijetlu svijeta pripada onim gnostičkim tekstovima u zbirci Nag Hammadi koji su u suštini nekršćanski.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u (O podrijetlu svijeta, uvod: Hans-Gebhard Bethge)
  2. 2,0 2,1 2,2 O podrijetlu svijeta

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi