Nematerijalna svjetska baština
Od 1990-ih UNESCO-v odbor za zaštitu svjetske baštine počeo je oblikovati pojam nematerijalna svjetska baština kao dijela svjetske baštine koja će se koncentrirati na nematerijalnu baštinu. God. 2001. UNESCO je napravio analizu[1] među zemljama članicama kako bi uobličio definiciju, a od rujna 2003. godine konvencijom u Abu Dhabiju, svjetska baština UNESCO-a postala je i nematerijalna svjetska baština o čijemu pisu i upravljanju vodi računa "Mađudržavni odbor za očuvanje nematerijalne svjetske baštine", čiji je član od 2008. do 2010. bila i Hrvatska.
Nematerijalnu svjetsku baštinu čini nematerijalna kulturna baština kao što je: usmena tradicija, umjetničke izvedbe, društveni običaji, rituali, festivali, znanja i običaji vezani za prirodu i svemir, te znanja i umijeća tradicionalnih obrta.
Za upis na popis nematerijalne svjetske baštine, nematerijalna baština mora biti:
- tradicionalna, ali još uvijek živa. Ne samo naslijeđeni običaji, nego suvremena ruralna ili urbana praksa u kojoj su uključene različite kulturne skupine;
- inkluzivna, tako da povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, te doprinosi društvenom jedinstvu, ohrabruje osjećaj identiteta i pripadnosti različitim društvima i društva općenito;
- reprezentativna tako da predstavlja znanja, tradiciju, običaje i vještine koje se prenose u jednoj zajednici s koljena na koljeno, ili drugim zajednicama;
- temeljena na zajednici koja se s njom identificira, koja ju stvara, održava i prenosi[2].
Popis nematerijalne svjetske baštineUredi
Popis nematerijalne svjetske baštine sadrži 166 upisa od kojih su 12 na "popisu za hitnu zaštitu", a 3 na "popisu definiranom člankom 18" o programu zaštite, planiranja projekata i aktivnosti:
- Popis nematerijalne svjetske baštine u Africi
- Popis nematerijalne svjetske baštine u Americi
- Popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji
- Popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi
- Popis nematerijalne svjetske baštine za hitnu zaštitu
Nematerijalna svjetska baština u HrvatskojUredi
- Upisani 2009. godine:
- Upisani 2010. godine:
- Sinjska alka
- Ojkanje - upisano pod nematerijalna kulturna baština s potrebom za hitnom zaštitom
- Tradicija pravljenja licitara
- Upisani 2011. godine:
- Bećarac
- Nijemo kolo, plesno kolo Zagore
- Klapsko pjevanje (upis 2012)
- Mediteranska ishrana (upis 2013)
- Projekat zajednice za zaštitu kulture života u Rovinju - Batana Ecomuzej (upis 2017) (upis 2016)<-- Ovaj prevod sigurno ništa ne valja -->
- Međimurska popevka (upis 2018)
- Umjetnost zidanja suhim kamenom (upis 2018)[4]
Nematerijalna svjetska baština u SrbijiUredi
- Slava (upis 2014)
- Kolo (upis 2017)
- Pevanje uz gusle (upis 2018)
- Zlakuska lončarija (u procesu)[5]
Nematerijalna svjetska baština u Bosni i HercegoviniUredi
- Zmijanjski vez (upis 2014)
- Rezbarenje drveta u Konjicu (upis 2017)
- Berba trave ive na Ozrenu (upis 2018)[6]
Nematerijalna svjetska baština u Sjevernoj MakedonijiUredi
- Praznik Svetih četrdeset mučenika u Štipu (upis 2013)
- Kopačkata, Kopachkata, narodna igra iz sela Dramče, Pijanec (upis 2014)
- Glasoečko, muško dvoglasno pevanje u Donjem Pologu (upis 2015)
- Proslava 1. marta (upis 2017)
- Proslava buđenja proleća Hiderles (upis 2018)[7]
Nematerijalna svjetska baština u SlovenijiUredi
- Škofjeloški pasijon (upis 2016)
- Kurentovanje (upis 2017)
- Bobinska čipka (upis 2017)
- Umjetnost zidanja suhim kamenom (upis 2017)[8]
Nematerijalna svjetska baština u Crnoj GoriUredi
Još nema upisa.[9]
IzvoriUredi
- ↑ Sastanak UNESCO-a 2001.
- ↑ Nematerijalna svjetska baština UNESCO-a
- ↑ Japansko kazalište na "UNESCO Culture Sector"
- ↑ Croatia and the 2003 Convention
- ↑ Serbia and the 2003 Convention
- ↑ Bosnia and Herzegovina and the 2003 Convention
- ↑ North Macedonia and the 2003 Convention
- ↑ Slovenia and the 2003 Convention
- ↑ Montenegro and the 2003 Convention