Mrkva
Mrkva ili šargarepa (Daucus carota L. ssp. sativus) je dvogodišnja povrtna biljka, narodnih naziva merlin, koren, žuta repa, mrkvač.
Mrkva | |
---|---|
{{{slika_opis}}} | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Apiales |
Porodica: | Apiaceae |
Rod: | Daucus |
Vrsta: | D. carota |
Dvojni naziv | |
carota L. |
Opis biljke
urediDivlji oblik mrkve ima vretenast, bijel i žilav korijen iz kojeg izbija grubo dlakava do 1 metar visoka i razgranjena stabljika. Pripadnici roda imaju pretežno dvospolne cvjetove. Sije se u rano proljeće, te tijekom ljeta i jeseni naraste 20–40 cm u visinu, a cvijeta tek sljedeće godine. Cvijetovi su joj bijeli, skupljeni u štitaste cvatove. Mrkva je obično narančaste boje, no može biti bijela, žuta, crvenkastosmeđa i sl.
Mrkva se koristi svježa, kuhana, konzervirana, sjeckana suha (kao začin). U Portugalu se od mrkve pravi specijalitet u obliku džema.
Povijest i rasprostranjenost
urediRod obuhvaća oko 60 vrsta, a napoznatija je obična ili žuta mrkva (D. carota), koja u prirodi i u uzgoju ima veliki broj podvrsta. D. carota je i najrasprostranjena na Zemlji.
Divlje mrkve rastu u Euroaziji, dok se domaće uzgajaju u mnogim dijelovima svijeta.
Ljekovito djelovanje
urediU Starom vijeku mrkva je bila korištena kao ljekovita biljka, i najčešće se koristio vretenasto zadebljenje vrsta koje su bile crvene ili žućkaste boje: ovi korijeni sadržavaju znatne količine vitamina A, B, i C te raznih minerala. Mrkve još sadrže alkaloide, eterična ulja, masna ulja, organske kiseline. Listovi mrkve sadrže manita, daucina, eterična ulja i pirolidina.
Galerija
uredi-
Mrkve različitih boja
-
Cvijet mrkve
-
Daucus carota subsp. maximus - Museum