Miroslav Ilić (pjesnik)

Miroslav Ilić (Benkovac, 17. VI. 1954), pjesnik, kantautor, enigmat. Od rane mladosti živi u Bilju. Osnovnu školu završio u Bilju i Dardi, a srednju građevinsku školu (GŠC) i stenodaktilografski kurs u Osijeku. Radio kao armirač u osječkoj "Gradnji", sada u mirovini.

**Miroslav Ilić** na promociji knjige Umorne senke Rajka Kneževića

Vidi i: Miroslav Ilić (imenjaci)

Poezija

Poezijom se ozbiljnije bavi od 1974. godine, kad je objavio prvu pjesmu u beogradskom listu "Čik". Pjesme objavljivao u časopisima "Revija" (Osijek), "Traženja" (Sl. Požega), zbornicima "Mladost u pjesmi i srcu" i "Vapaj današnjeg vremena" (oba Beli Manastir), novinama "Glas Slavonije" (Osijek), "Građevinar" (Osijek) i "Baranjska reč" (Beli Manastir). U martu 1978. njegova pjesma "Između neba i zemlje" izabrana za "pesmu nedelje" u beogradskom listu "Reporter". Pjesme kazivao na radijima Osijek i Beli Manastir. Okušava se i kao kantautor pišući muziku za svoje pjesme, koje izvodi prateći se na gitari. Nastupao na radijima Beli Manastir i Teslić. Smišlja i aforizme. Dvaput osvojio prvo mjesto na konkursima u "Večernjem listu" (Zagreb; 16. X. 1988. i 1. X. 1989).

Zastupljenost u knjigama

Snovi i svitanja (Žitište, 2004)

Pjesma: "Baranjska ljubavna pesma br. 2" (str. 80)

Biblioteka "Branko Radičević" Žitište i Klub knjige "Branko Radičević" Žitište dodijelili su mu plaketu "Belo pero" za nagrađenu pesmu na književnom konkursu "Banatsko pero" Žitište 2004.

Kada bih imao kuću

Pjesme: "Što je praktički ljubav (verzija iz Petefijeve 46)", "O mladosti", "Minijature", "Belom Manastiru", "(Iz rukopisa Abecedarijum)"

Enigmatika

Objavljivao i enigmatske sastave (križaljke i sitne zagonetke) u listovima "Građevinar" (Osijek), "Jelen" (Beograd), "Politikin zabavnik" (Beograd), "Zagonetka" (Zvornik), "Slova do krova" (Osijek), "Kvizorama" (Zagreb) te u "Biltenu ED dr Đorđe Natošević" (Sombor).

Izabrane pjesme

BARANJO, ŽIVOTE MOJ

Kap tvojih voda
nosim u očima;
Moja je kosa
u tvojim šumama,

na poljima ...

Svojim likom
podsećaš

na srce.

A moje srce

bije

tvojim imenom,
BARANJO!
Nosim te
celu

u sebi;

Celim bićem
pripadam tebi.
U tebi su
moji prvi

koraci;

U tebi
sanjaju moji preci.
Dajem ti krv

i znoj;

Ti meni mir

i hleba;

Ništa mi više

ne treba,

jer
volim te
do neba!
U tebi su
svi moji putevi;
U tebi sunce
najlepše sja.
U tebi, Baranjo,

ljubavi,

zauvek
ostaću ja.

BARANJSKA LJUBAVNA PESMA br. 2

Kad šapućeš
U meni
se uznemiri
slavuj baranjskih šuma,
Diže se strast
nad

rikom jelena,

Opijaju vinogradi

Banske kose,

Venama bujica
silnija
od Drave i Dunava -
Rodilo je žito.
Kradem jabuke
iz tvog voćnjaka
dok
ti
mirno spavaš.
Glas ti zaspao
na osmehu usana.
Uzdržavam se da te

"budim"

iz
tako lepog

osmeha.