Masakr u Moiwani
Masakr u Moiwani (nizozemski: Bloedbad van Moiwana) naziv je za ratni zločin koji su Oružane snage Surinama počinile nad civilima u selu Moiwani 29. studenog 1986. godine u sklopu Surinanskog unutrašnjeg rata. U napadu je ubijeno najmanje 39 civila, mahom žene i djece. Nalogodavac napada bio je tadašnji surinamski diktator Dési Bouterse, što je bila osveta za činjenicu da je njegov oponent u ratu, Ronnie Brunswijk, uopće započeo rat; Moiwana je Brunswijkovo rodno selo, zbog čega je i izabrana kao meta.
| Masakr u Moiwani | |
|---|---|
 Spomenik masakru u Moiwani | |
| Lokacija |  Moiwana, Surinam |
| Datum | 29. studenog 1986. |
| Meta | lokalno stanovništbo |
| Vrsta napada | masakr |
| Mrtvih | najmanje 39 |
| Ranjenih | nepoznato |
| Počinitelji | Oružane snage Surinama |
U jednom trenutku, Bouterseove trupe dobile su obavijest kako se Brunswijk, vođa gerilske skupine Junglecommando, koja se borila protiv države, nalazi u svom rodnom selu. Vojska (grupa od oko 70 vojnika) brzinski je upala u selo, ali Brunswijka nije bilo; uz to, nitko od seljana nije im znao reći gdje se nalazi. Nakon tog neuspjeha, vojska je počela pucati po selu, pri čemu je stradalo najmanje 39 ljudi. Ubrzo nakon toga, njihovi su domovi zapaljeni, a među zapaljenim kućama bila je i ona Brunswijkova. Uslijedio je egzodus preživjelih, koji su izbjegli u Francusku Gijanu, koja će od tog trenutka postati centar za izbjeglice iz Unutrašnjeg rata;[1] do kraja rata, oko 10,000 Surinamaca pobjeglo je u susjednu zemlju.[2]
Masakr u Moiwani bio je najzloglasniji i najteži, iako ne i jedini, zločin Unutrašnjeg rata; ni u jednom drugom zločinu počinjenom tijekom rata nije stradalo ovoliko civila. Iako Bouterseova osobna upletenost u ovaj masakr nikada nije formalno dokazana, s obzirom na činjenicu koliku je moć imao u to vrijeme u Surinamu, izgledno je kako je upravo on orkestrirao ovaj masakr nad civilnim stanovništvom. Naknadno je u surinamu osnovana udruga Moiwana '86, koja za cilj ima istražiti sve okolnosti ovog masakra i pronaći krivce. Zanimljivo je da je država formalno otvorila istragu za ovaj zločin, ali ista je naišla na veliki zastoj kada je Herman Gooding, tadašnji policijski načelnik, ubijen u kolovozu 1990. godine u Fort Zeelandiji; njegov je leš ostavljen ispred ureda Dési Boutersea, koji u to vrijeme nije imao nikakve funkcije u Surinamu, ali je ostao na čelu vojske te je i dalje zadržao značajan utjecaj u surinamskoj politici, iako je 1988. godine formalno poražen na izborima. Država je nastavila istragu masakra i Goodingovog ubojstva, ali bez velikog napretka, jer su svjedoci ili pobjegli ili nisu bili voljni surađivati. U kolovozu 2005. godine, Međuamerički sud za ljudska prava naredio je Surinamu da preživjelima iz Moiwane (njih 130) isplati 3,000,000$ te da uspostavi zakladu u vrijednosti od 1,200,000$ za obnovu Moiwane,[3] uz napomenu da je država dužna pronaći i procesuirati odgovorne za ovaj ratni zločin.[4]
Reference uredi
- ↑ „Distrikt Marowijne” (nl). Suriname.nu. Pristupljeno 19 May 2020.
- ↑ „Panorama de la population immigrée en Guyane”. INSEE. Pristupljeno 2019-02-02.
- ↑ "Moiwana", Abeng Central, Retrieved on 8 January 2012.
- ↑ „Inter-American Court of Human Rights Case of the Moiwana Community v. Suriname”. Pristupljeno 4 December 2017.
Literatura uredi
- Wim Hoogbergen i Dirk Kruijt: De oorlog van de sergeanten. Surinaamse militairen in de politiek. Amsterdam (Uitgeverij Bert Bakker) 2005; ISBN 90-351-2998-9.
- Fergus MacKay (ur.): Moiwana zoekt gerechtigheid. De strijd van een marrondorp tegen de staat Suriname. Amsterdam (KIT Publishers) 2006; ISBN 90-6832-491-8.
Vanjske veze uredi
- 18e sessie 2173e vergadering (archief)
- Amnesty International, Rapport over Suriname - 1986 Moiwana massacre, 2003 (archief)
- Moiwana '86, website (archief)