Manastir Dragović

Manastir Dragović je manastir Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi na rijeci Cetini u Dalmaciji, Republika Hrvatska. To je jedan od tri istorijska srpska manastira u Dalmaciji, pored manastira Krka i Krupa. Podignut je 1395. godine.

Godine 1480. turska navala ga je opustošila. Nakon toga stajao je pust dvadeset godina, a onda je obnovljen, da bi 1590. opet njegovi monasi napustili manastir zbog gladi. Iza toga bio je pust sedamdeset godina, a onda ga je 1694. obnovio episkop Nikodim Busović. Četiri godine kasnije manastir je opet napušten, pred turskom najezdom. Poslije Karlovačkog mira 1699. godine Cetinska krajina je potpala pod mletačku vlast pa su se dragovićki monasi vratili u svoj manastir.

Zbog nestabilnog tla, na kojem je bio sagrađen manastir, i velike vlage, po dozvoli mletačke vlade 1777. godine je počelo premještanje manastira. Novi manastir je osnovan na mjestu zvanom Vinogradi. Njega je kasnije dovršio iguman Jerotej Kovačević. Osvećenje manastira i nove crkve bilo je 20. avgusta 1867. g.

1959. zbog izgradnje hidroelektrane Peruča na Cetini manastir je ponovo izmješten na obližnji brežuljak, u blizini stare tvrđave zvane Gradina.

Manastir Dragović je u svojoj biblioteci i riznici velike dragocjenosti. Tu se mogao vidjeti oktoih iz 14.vijeka, minej za mjesec maj iz 1531. godine, pisan u Studenici, jedna knjiga štampana u Ostrogu 1594., krmčija štampana u Moskvi 1653. itd. Tu su i kratki zapisi Dositeja Obradovića, koji je na svojim putovanjima svraćao i u manastir Dragović. Isto je činio kasnije srpski pjesnik Laza Kostić, kao i Simo Matavulj. U manastirskoj riznici čuvao se antimins patrijarha Arsenija Čarnojevića iz 1692. i dva jerusalimskog patrijarha Dositeja od 1701. godine. Tu se čuvao, među ostalim, i ručni krst igumana Vasilija iz Kosjereva od 1739. godine.

Godine 1995. su monasi za vrijeme Operacija Oluja|operacije Oluja izbjegli, a manastir je opljačkan i vandaliziran. Monasi su se u njega vratili 15.9. 2004.