Otvori glavni meni

Historija i karakteristikeUredi / Уреди

U Evropi se pod lutnjom podrazumjeva trzalački žičani instrument popularan u 16 i 17. vijeku, za renesanse i baroka.[3] Njegovo porijeklo vezano je uz arapski ud (arapski: al-‘ūd = drvo[1]), instrument, koji je do Evrope došao u 13. vijeku preko Španjolske i preko povratnika iz Križarskih ratova sa Bliskog Istoka.[3] I lutnja kao i ud ima kruškoliko tijelo od drvenih daščica, uski vrat sa svijenim napinjalom i čivijama za napinjanje struna (žica), koje su pričvršćene preko gitarskog mosta i veliku rezonantnu fino izrezbarenu rozetu (otvor).[3][4]

Prve evropske lutnje bile su imitacije arapskog instrumenta, dakle imale su četiri strune (žice) koje su se trzale. Sredinom 14. vijeka strune su uparene, a tokom 15. vijeka prestalo se svirati trzanjem već se prebiralo prstima, a instrument je dobio i petu strunu. Do 16. vijeka definirana je forma klasične lutnje, sa šest uparenih žica. (gornja žica) podešavala se; G – c – f – a – d′ – g ′, počevši od drugog G ispod sredjeg C. Sistematizirana je tehnika sviranja, a muzika je pisana za hvatove (notni sistem u kom horizontalne linije predstavljaju žice lutnje), tako da svirač zna koju žicu treba pritisnuti i trznuti.[3]

IzvoriUredi / Уреди

  1. 1,0 1,1 "Lutnja" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMH. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37631. pristupljeno 27. 1. 2019. 
  2. "Stari muzički instrumenti" (srpski). Riznica srpska. http://www.riznicasrpska.net/muzika/index.php?topic=357.0. pristupljeno 27. 1. 2019. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 "Lute" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/art/lute. pristupljeno 27. 1. 2019. 
  4. "Građa europske lutnje" (hrvatski). Lutnja. http://lutnja.net/?page_id=613. pristupljeno 27. 1. 2019. 

Vanjske vezeUredi / Уреди