Lupa (fr. loupe), uveličavajuće staklo, povećalo, je najjednostavniji optički instrument kojim možemo uvećati sliku bliskog predmeta. [1] Lupa je optički instrument kojim se uvećava slika predmeta, onoliko puta, koliko je puta uvećan ugao pod kojim vidimo predmet prostim okom u daljini jasnog vida.

Lupa

Istorijat uredi

Aristofanov objektiv-lupa iz 424 godine p. n. e. je staklena kugla ispunjena vodom. Ova alternacija bikonveksnom sočivu je, kako Seneka kaže, mogla da uveličava. Bejkon je opisao osobine lupe u 13. veku u Engleskoj, a naočare su razvijene takođe u 13. veku u Italiji.

Najprostija lupa je sastavljena od jednog sabirnog bikonveksnog sočiva (sočivo omeđeno dvema konveksnim sferama). Ima i lupa koje su građene od sistema sočiva, a nisu mikroskopi.[2]

Korišćene oznake na šematskom prikazu uredi

d = daljina jasnog vida (25 cm);   žižna daljina;

  veličina uvećane slike;   veličina predmeta ;

  povećanje

Formiranje uvećane slike uredi

Iz geometrijskog razumevanja elementarnih zakona optike - refrakcije, sledi: Kada se predmet AB postavi na udaljenost između sočiva , tj. lupe, i njene žiže, odnosno fokusa, tada u oku posmatrača nastaje prividna (virtuelna), uvećana, uspravna slika posmatranog predmeta.

Povećanje lupom uredi

Iz sličnosti trouglova   i   sledi:

 

Kako je, prema definiciji, povećanje lupom   sledi:

Povećanje   odnosno :

Povećanje lupom je jednako količniku daljine jasnog vida i žižne daljine.

Kako je daljina jasnog vida konstanta, povećanje lupom zavisi jedino od žižne daljine sočiva. Žižna daljina sočiva je direktno proporcionalna zakrivljenosti površine sočiva. Zakrivljenost površine sočiva se iscrpljuje tehničko-tehnološkim mogućnostima izrade takvih sočiva. Sa jedne strane, nemoguće bi bilo napraviti lupu sa tako malim žižnim daljinama i tako velikim povećanjima, jer bi trebalo napraviti sočiva vrlo malih prečnika zakrivljenosti, a sa druge strane, i kada bismo ih i uspeli napraviti, tako velika zakrivljenost bi proizvodila ogromne greške sočiva koje ni složeni sistemi sočiva ne bi mogli da kompenzuju. Jednostavnije rečeno, slike predmeta dobijene takvim lupama bile bi potpuno neupotrebljive. Lupe imaju najmanju žižnu daljinu od 2 centimetra. Znači maksimalno uvećanje luplom je oko 12 puta.

Jakost sočiva lupe uredi

Jakost sočiva-lupe jednaka je recipročnoj vrednosti žižne daljine izražene u metrima:

 

Jedinica za merenje jakosti sočiva zove se dioptrija. Sočivo ima jakost od 1 dioptrije, ako joj je žižna daljina 1 metar.[3]

Upotreba lupe uredi

Lupa se upotrebljava za uvećavanje i posmatranje predmeta malih dimenzija radi njihovog proučavanja, da bi se lakše obrađivali, da bi se po njima pisalo i sl. Upotrebljava se u nauci, umetnosti, proizvodnji, industriji.

Reflist uredi

  1. Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd,1954.
  2. Grupa autora, Praktičar 1, Školska knjiga Zagreb, Zagreb,1971.
  3. Varićak B. Mikroskop, Školska knjiga, Zagreb 1956.

Spoljašnje veze uredi