Ljudevit Gaj
Ljudevit Gaj (pravo ime Ludwig Gay)[1] (Krapina, 8. srpnja 1809. – Zagreb, 20. travnja 1872.), hrvatski jezikoslovac, političar (zastupnik u Hrvatskom Saboru), novinar i pisac, poznat kao ključna osoba ilirskog pokreta i pronalazač pisma koje se po njemu naziva gajica.
| Ljudevit Gaj | |
|---|---|
 Ljudevit Gaj | |
| Rođenje | 8. 7. 1809. Krapina |
| Smrt | 20. 4. 1872. (dob: 62) Zagreb |
Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Još u ranoj mladosti pisao je pjesme, pretežito na njemačkom jeziku, a već 1826. godine u Karlovcu mu je objavljena knjižica Die Schlösser bei Krapina. Djelo također predstavlja historijat krapinskog starog grada. Na studijima u Beču, Grazu i Pešti dolazi u kontakt s nacionalnom omladinom. U Pešti se upoznaje s J. Kollárom i oduševljava se panslavizmom. 1830. godine objavio je svoje najvažnije djelo Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa (Budim, 1830.) koja je izašla u dvojezičnom obliku (hrvatski/njemački).
U knjizi je predstavio ideje za hrvatski pravopis i pismo, koje danas predstavlja osnovu latinične abecede za hrvatski jezik. U Kratkoj osnovi iznosi razloge nezadovoljstva postojećom slovnom neurednošću u hrvatskim knjigama i zalaže se za standardizaciju pravopisanja:
Horvatsko do vezda, ako samo ime pravopisanja zasluži; med vsemi slavenskimi naj zločestejše je, ter potreboču primernoga pboljšanja vre osobe visokeh časti očituvat dostojale jesu... Mi nismo zadnjič naknili ovdje celu razpravu takvoga pravopisanja vu širokom svojem okružju ispeljati, nego na kratkom nekoja najpotrebnejša pokazati...
U knjizi je iznio prijedlog pravopisne reforme hrvatskog jezika na principu da se svaki glas treba pisati samo jednim i uvijek istim slovom. Pravopis je izradio na principima ćirilice kao nacionalnog pisma preuzevši češke dijakritičke znakove (č, š i dr.).
Godine 1833. napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala. Dvije godine kasnije (1835.) pokrenuo je izlaženje lista Novine Horvatske (od 1836. Novine Ilirske) s tjednim književnim prilogom Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska (od 1836. Danica Ilirska) i taj se datum obično smatra početkom novog razdoblja. Početkom godine 1836. časopis je preimenovao u Ilirske narodne novine i Danica Ilirska, u skladu s idejom ilirizma. Godine 1835., točnije 5. prosinca te godine, objavio je proglas o napuštanju kajkavskog dijalekta i starog pravopisa i o prihvaćanju štokavštine i novog pravopisa. Sukladno tome i njegov list je tiskan novim pravopisom i štokavskim narječjem. U raspravi Pravopisz (1835.) Gaj odabire konačna slovna rješenja, uvodeći nove znakove za ilirski jezik:
- ć, č, ž, š, lj, nj (slova koja i danas rabimo),
- dvoslove dj, gj (=đ) i tzv. rogato e˘ za jat (ova slova se danas ne rabe).
Opirući se mađarskom nacionalizmu i prihvaćajući ideju narodnog jedinstva preuzeo je ilirsko ime za sve Južne Slavene. Godine 1843. vlasti su zabranile upotrebu ilirskog imena nakon čega opada Gajeva popularnost. A poslije afere oko Miloša Obrenovića (1849., zbog tobožnjeg iznuđivanja novca) Gajev utjecaj je posve opao. Nakon optužbe za veleizdaju (1853.) Gaj je definitivno slomljen te se do kraja života bori za golu egzistenciju i osobnu slobodu.
Sukladno svom proslavenskom opredijeljenju 1840. posjetio je Rusiju, a 1846. Srbiju. Igrao je vidnu ulogu u hrvatskom političkom životu uz bana Jelačića. U Zagrebu je utemeljio tiskaru. Osnovao je Narodnu (prije Ilirsku) stranku. Napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala koja je postala narodna preporodna budnica. Gaj je umro povučen i razočaran 20. travnja 1872. godine u Zagrebu u 63-oj godini života.
Povezano
urediReference
uredi- ↑ Ognjenović, Gorana; Jozelić, Jasna (urr.). 2014. Politicization of Religion, the Power of State, Nation, and Faith: The Case of Former Yugoslavia and its Successor States. Palgrave MacMillan. New York. Str. 68.
