Otvori glavni meni

Lisičine su naselje u sastavu opštine Voćin u Virovitičko-podravskoj županiji, a do teritorijalne reorganizacije Hrvatske (1992) u sastavu kotara, odnosno opšine Podravska Slatina.

Lisičine
Lisičine is located in Hrvatska
Lisičine
Lisičine
Lisičine na karti Hrvatske
Županija Virovitičko-podravska županija
Općina/Grad Voćin
Geografske koordinate
 - z. š. 45.656 N
 - z. d. 17.509 E
Stanovništvo (2001 / 2011)
 - Ukupno 0
 - Gustoća 0 st./km²
 - Broj domaćinstava 0
Pošta 33522 Voćin
Pozivni broj +385(0)33
Autooznaka VT

Lisičine spadaju u niz srpskih naselja koja su formirana u 16. vijeku oko Voćinske tvrđave, radi davanja graničara, koji su osiguravali granicu Slavonske krajine, prema Turcima na Ilovi. Od tada je broj Srba u Lisičinama stalno rastao, pa je 1929. dostigao broj od 795 stanovnika.[1]

Prema popisu iz 2011. u Lisičinama nema stanovnika.[1]

CrkvaUredi

U Lisičinama je, postojala drvena crkva koju je 1748. godine posvetio episkop pakračko-slavonski Sofronije Jovanović u čast Svetog Georgija. Godine 1869. godine je izgrađena zidana crkva, koja je u Drugom svetskom ratu oštećena, a liturgijski predmeti i bogoslužne knjige uništeni. Obnovljena je 1990. godine, zatim teško oštećena 1991. godine i spaljena unutrašnjost. Ikonostas je prenesen u riznicu mitropolijskog dvora u Srijemskim Karlovcima, gdje je restauriran i izložen u stalnom postavu.[2]

ArboretumUredi

Arboretum Lisičine, je bila zbirka drveća i žbunja, koju je 1963. na sopstvenom imanju, još kao student, počeo da sadi Đuro Jorgić, kasnije dipl. ing. šumarstva iz Lisičina. Prve sadnice drveća su bili breza, lipa, brest, kalina, koji su rasli u okolini. Tri godine kasnije zasađeni su prvi četinari, zelena duglazija, obična smreka. Godine 1968. je zasadio hortikulturalne biljke, medveđu lesku, tisu, žutiku, koji su doneti iz rasadnika u Somboru. Arboretum je 1979. proširen i otkupljeno je zemljište radi spajanja manjih delova u celinu,[3] tako da je imao površinu od oko 37 hektara. Jorgić je nastavio održavati arboretum kao upravitelj Šumarije Ćeralije.[4] Do kraja 1985. je posađeno 1.100 taksona i hortikulturnih kultivara. Arboretum je bio jedan od najvećih u Jugoslaviji, posećivali su ga genetičari, farmaceuti, agronomi, biolozi.[3] Započeta je i gradnja zgrade arboretuma s vidikovcem, koja je trebala da postane državni centar za šumarsku genetiku, ali zgrada nikada nije završena.[4]

S ratom u Hrvatskoj, od 160 Srba koji su živeli u Lisičinama, nije ostao nijedan stanovnik. Arboretum je ostao zapušten, o nasadima se niko nije brinuo. Pošto je ograda popustila, ušla je divljač, koja se po njemu slobodno kretala, deo drveća je završio kao ogrev,[3] deo biljaka se osušio, a neke su se pokazale invazivne pa su se nekontrolisano proširile po ostalim delovima arboretuma. Došlo je i do zarastanja samoniklim vrstama.[5] Kasnije su mladi volonteri, bez stručne pomoći, uklonili ili oštetili retke vrste, te ostavili samonikla stabla,[4] tako da je od predratnih 2.500 različitih taksona preostalo svega oko 500.[3]

Uz novčanu pomoć Evropske Unije, arboretum je obnovljan, trasiran je staza, postavljene su klupe, uređeno je akumulaciono jezero, preostale biljke su obeležene tablicama sa nazivima i 2013. godine je otvoren za javnost, kao turistička destinacija.[3]

Arboretumom sada upravljaju Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Našice, Šumarija Voćin. U sjevernom dijelu Arboretuma nalazi se prirodna bukova šuma. Južni dio je arboretum u užem smislu, podijeljen je na tri cjeline:

  1. hortikulturni deo sa ukrasnim drvećem i grmljem
  2. deo zasađen biljkama s područja Europe i Azije
  3. deo zasađen biljkama s područja Amerike.

Kao posebno vredne preostale vrste, verovatno jedini primjerci posađeni u Hrvatskoj ili vrlo rietko prisutni izdvajaju se[6]:

  • momi-jela (lat. abies firma)
  • mandžurska (lat. jela holophylla)
  • nikko-jela (lat. homolepis)
  • sahalinska jela (lat. sachalinensis)
  • Engelmnnova smreka (lat. Picea engelmannii)
  • kvrgavi bor (lat. pinus attenuata)
  • Coulterov bor (lat. coulteri)
  • korejski bor (lat. koraiensis)
  • zapadnoamerički bjelokori bor (lat. monticola)
  • američki crveni bor (lat. resinosa)
  • smolavi bor (lat. rigida)
  • Sieboldova čuga (lat. tsuga sieboldii)
  • japanska joha (lat. alnus japonica)
  • žuta breza Betula (lat. alleghaniensis)
  • transkavkaska breza (lat. medwediewii)
  • mrka breza (lat. nigra)
  • bijela breza (lat. papyrifera)
  • julanska magnolija (lat. magnolia denudata)
  • japanska velelisna (lat. magnolija obovata)
  • (lat. Malus coronaria)
  • virdžinijski crni grab (lat. ostrya virginiana)
  • brezolisna kruška (lat. pyrus betulifolia)
  • japanski carski hrast (lat. quercus dentata)
  • lovor-hrast (lat. imbricaria)
  • kineski hrast (lat. plutnjak variabilis)

Đura Jorgić je 1997. sa porodicom prešao u Srbiju. Otvorio je svoj rasadnik „Lisične“, kod Spomen obeležja „Sremski front“, sa zbirkom vrsta kojih nije bilo u arboretumu, kao što je kolekcija starih sorti krušaka i jabuka iz rodnog kraja, s obzirom da su stanovnici Lisičana imali tradiciju gajenja voća ili nova vrsta lovorvišnje Јovanovicii, koju je sam proizveo.[3]

Poznate ličnostiUredi

DemografijaUredi

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[7]

 


IzvorUredi

LiteraturaUredi

Vidi jošUredi


    Nedovršeni članak o naselju u Hrvatskoj: Lisičine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.