Krštenje Isusa

Krštenje Isusa kod Jovana Krstitelja je događaj koji je označio početak Isusovog javnog propovedanja. Većina današnjih hrišćana smatra Isusovo krštenje važnim događajem i temeljem za hrišćanski obred krštenja.

Francesco Albani; Krštenje Isusa

Jovan Krstitelj je vršio obredna kupanja na reci Jordan i propovijedao krštenje pokajanja radi oproštenja grijehova. Istoričari ocenjuju da je Isusovo krštenje kod Jovana istorijska činjenica, koju rani hrišćani ne bi bez osnova uneli u svoja jevanđelja.[1] Naučnici smatraju da je Isus očito bio sledbenik Jovana,[2] prihvatajući njegovu poruku samim tim što je tražio da ga ovaj krsti.[3]

Prema hrišćanskom predanju, Isus je nakon krštenja proveo četrdeset dana u pustinji, nakon čega je počeo da propoveda.[4]

Hrišćanska tradicija

uredi
 
Reka Jordan

Evanđelja Novog zavjeta pripovijedaju i da je Isus oko svoje tridesete godine otišao da se krsti kod Jovana Krstitelja. Hrišćanski izvori prikazuju da je Jovan navodno rekao Isusu: “ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni?” (Matej 3;14), te da ga je krstio tek na njegovo inzistiranje. Biblijski tekst pripovijeda da nakon što ga je Jovan potopio u reku Jordan i krstio ga, sa neba se na Isusa spustio Duh sveti u vidu goluba i otvorilo se nebo i Božji glas je progovorio: “Ti si sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“ Ovaj događaj se u hrišćanstvu naziva bogojavljanje.

Prema adopcionističkom gledištu, karakterističnom za rano hrišćanstvo, Bog je Isusa prihvatio kao sina na krštenju, kada je glas sa neba objavio da je on Božiji sin.[5] Neki rukopisi navode i ovu verziju: „Ti si moj Sin, danas sam te rodio”.[5]

U Istočnom hrišćanstvu se krštenje Isusa slavi 6. januara, na blagdan Bogojavljenja. U rimokatoličkoj i anglikanskim crkvama se obilježava narednog tjedna, kao svetkovina Krštenja Isusovog. Među katolicima se obilježava kao jedno od otajstava krunice. U pravoslavlju predstavlja jedno od Dvanaest svetkovina.

Mandejska tradicija

uredi

Mandejska tradicija prikazuje sasvim drugačiju sliku Isusovog krštenja, koje je detaljno opisano u njihovim svetim spisima. Ješu (Isus) je prikazan kako moli Jahju (Jovana) da ga krsti njegovim krštenjem i nazove njegovim imenom, dodajući da ako ne bude dobar učenik, neka ga izbriše iz svojih stranica.[6] Međutim, Jahja mu odgovara da je "lagao Jevreje i varao sveštenike", da je ukinuo šabat koji je Mojsije učinio obavezujućim, da je osramotio šofar u inostranstvu, i tako dalje.[6] Međutim, nakon mnogo ubeđivanja, i zagonetki koje mu Jovan postavlja, Isus na kraju ipak postaje njegov učenik.

Filozofska kritika

uredi

Kelsos, grčki platonistički filozof iz 2. veka, daje prvu filozofsku kritiku hrišćanstva. On, između ostalog, kritikuje i prikaz Isusovog krštenja:

Kad si se ti kupao, kažeš da je iznad tebe preletjela ptica. No koji je od pouzdanih svjedoka vidio taj oblik, ili tko je čuo glas s neba, koji te je proglasio božjim sinom, naime tko je to čuo osim tebe i još nekolicine, koji su s tobom bili kažnjeni (I. 41).[7]

– Kelsos

Povezano

uredi

Izvori

uredi
  1. Harris, Stephen L., Understanding the Bible. Palo Alto: Mayfield. 1985. "The Historical Jesus" p. 255-260
  2. Crossan, John Dominic. The essential Jesus. Edison: Castle Books. 1998. p. 146
  3. Isus, Enciklopedija živih religija (str. 316-318), Nolit, Beograd, 2004.
  4. Jevanđelje po Marku 1:13-14
  5. 5,0 5,1 Bart Ehrman - Isus to nije rekao (scribd)
  6. 6,0 6,1 Gnostic John the Baptizer, by G. R. S. Mead
  7. Branko Bošnjak, Grčka filozofska kritika Biblije (Kelsos contra apologeticos)

Eksterni linkovi

uredi