Katastar
Katastar (iz grčkog κατάστιχον ili κατά στίχον, „crta za crtom”) je upisnik zemljišta i nekretnina neke države. On sadrži podatke o položaju, obliku i površini katastarskih čestica, te zgrada, odnosno drugih građevina, koje su predmet evidentiranja sukladno posebnim propisima. Osim položaja, oblika i površine, katastarska evidencija najčešće sadrži i podatke o:
- adresi katastarske čestice,
- načinu uporabe i površini načina uporabe zemljišta na katastarskoj čestici i njezinim dijelovima i
- podatke o posebnim pravnim režimima koji su na katastarskoj čestici uspostavljeni.[1]
Katastar je temelj upisa prava vlasništva i drugih stvarnih prava u zemljišne knjige.
Katastarski radovi obuhvataju:
- premer zemljišta;
- klasiranje zemljišta;
- izrada katastarskog operata;
- izlaganje katastarskog operata;
- održavanje katastra;
- reviziju katastra.
Osim zemljišta, moguće je i neke druge aktivnosti ili objekte referencirati geografski i vlasnički, te se onda nazovu katastrima. Tako postoji katastar industrijskih postrojenja, katastar zgrada, katastar voda, katastar podzemnih voda, šumski katastar i drugi.
Katastarska čestica je dio zemljišta u katastru jednoznačno identificiran brojem.
Zemljišne knjige su vrlo dalekog porijekla. Šulgi, kralj Ura, stvorio je opći katastar kao dio centralizacije države i koristio je ga za izračunavanje poreza i carina kraljevstva. Također je utvrđeno da su procjene zemljišta vršene u Egiptu, u vrijeme faraona. U Solonovoj Ateni također je postojala zemljišna knjiga. Kod Rimljana registar zemljišnih doprinosa zvao se „tabulae censuariae”, dok se podjela stabilne imovine zvala „agrorum discriptio”.
Izvori
uredi- ↑ Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj 16/2007 i 124/2010)