Drevna Mezopotamija
EufratTigris
Asirologija
Gradovi / kraljevstva
Sumer: UrukUrEridu
KishLagašNippur
Akadsko Carstvo: Akkad
BabilonIsinSusa
Asirija: AssurNiniva
Dur-SharrukinNimrud
BabilonijaKaldeja
ElamAmoriti
HuritiMitanni
KasitiUrartu
Kronologija
Sumerski kraljevi
Asirski kraljevi
Babilonski kraljevi
Jezik
Klinasto pismo
SumerskiAkadski
ElamskiHurijski
Mitologija
Enûma Elish
GilgamešMarduk

Kaldeja ili Haldeja (od grčke riječi Χαλδαία, Chaldaia; akadski māt Kaldu, hebrejski כשדים, Kaśdim; arapski كلدان‎, Kāldān[1][2], je helenistička oznaka za dio Babilonije, smješten oko nekadašnjeg sumerskog grada Ura koji je postao nezavisno kraljevstvo pod vlašću naroda zvanog Haldejci (Kaldejci). To je krakljevstvo ratovalo sa stranim dinastijama koje su vladale južnom Mezopotamijom, uglavnom Akađanima i Babbiloncima. Za vrijeme vladavine Hammurabija je potpalo pod babilonsku vlast, ali je sačuvalo vlastiti identitet.

Kaldejski vladari su s vremenom počeli sticati sve veću vlast i uticaj nad Babilonijom, tako da se u antičko doba izraz Kaldeja uvriježio kao sinonim za Babiloniju. Prije toga je nekoliko Kaldejaca nakratko uspjelo postati kraljevima Babilona, ali je tek 625. pne. kaldejski princ po imenu Nabopolasar uspio trajno osvojiti vlast u Babilonu i osnovati tzv. Kaldejsku dinastiju, odnosno državu koja se naziva Kaldejsko Carstvo.

Veze uredi

Izvori uredi

  1. Ptolemej 5.19
  2. Myers, Allen C. (1987). „Chaldea”. The Eerdmans Bible Dictionary. Wm. B. Eerdmans. ISBN 0-8028-2402-1. 

Eksterni linkovi uredi