Otvori glavni meni
Kad mrtvi zapjevaju

kino poster
Režija Krsto Papić
Producent Jadran film
HRT
Scenario Mate Matišić
Krsto Papić
Uloge Ivo Gregurević
Ivica Vidović
Mirjana Majurec
Ksenija Pajić
Boris Miholjević
Matija Prskalo
Dražen Kühn
Žarko Savić
Ivica Zadro
Đuro Utješanović
Muzika Zrinko Tutić
Fotografija Vjekoslav Vrdoljak
Montaža Robert Lisjak
Datum(i) premijere 1998.
Trajanje 103 min.
Zemlja  Hrvatska
Jezik hrvatski
Kad mrtvi zapjevaju na Internet Movie Database

Kad mrtvi zapjevaju hrvatska je tragikomedija koju je 1998. godine režirao Krsto Papić. [1] Glavne uloge tumače Ivo Gregurević, Ivica Vidović, Mirjana Majurec i Ksenija Pajić. Festival igranog filma u Puli nagradio je film Zlatnom arenom za najbolji film, što je treći Papićev film koji je osvojio tu nagradu.

RadnjaUredi

1991. dvojica hrvatskih emigranata nalaze se u Njemačkoj: Cinco je otišao trbuhom za kruhom kako bi našao posao, dok je Marinko pobjegao od UDBE te je još uvijek ugrožen ako se vrati natrag u Hrvatsku. Jednog dana, Cinco dobije ideju da se proglasi mrtvim kako bi se u lijesu potajno vratio u svoj rodni kraj i bezbrižno uživao u mirovini "do kraja života". Marinko putuje iza njega. Na putu dolazi do raznih problema, kao što je zamijena lijesa, a na kraju izbija i Rat u Hrvatskoj.

Glavne ulogeUredi

KritikeUredi

Arsen Oremović je filmu dao jedan od četiri 'kritičarska prsta':

"Tragikomedija Kad mrtvi zapjevaju prvi je film, nakon Brešanova Kako je počeo rat na mom otoku, koji ide u vrlo svjestan lov na publiku, jer je Krsto Papić jedan od onih klasika hrvatskoga filma i redatelja koji uopće ne zanemaruju činjenicu da se filmovi prave za (široku) publiku. Dapače, dobiva se dojam da mu je to ovoga puta najbitnije...Scenarij je konstruiran tako da se na svaki prazni hod gledalo kao na vraga - tek što jedan događaj završi otvoreni su već prostori za dva nova, zbog čega vrijeme brzo protiče. No, realizacija je povremeno kruta, posebno u prvom dijelu, jer je priča vapila za nešto rafiniranijim redateljskim stilom no što je Papićev koji je najbolji kada su mu teme grube i sirove. Stoga dosta glumaca djeluje tromo, iako je dramaturgija zahtijevala polet i razigranost, ali ne po uzoru na Jel me neko tražio? kako je to shvatio Ivica Zadro, vozač pogrebnih kola, u sceni u kojoj ga Cinco preplaši izlaskom iz lijesa."[2]

IzvoriUredi

LiteraturaUredi

  • Ilinčić, Dražen; Oremović, Arsen; Heidl, Janko (1999). Kino i video vodič '99. Zagreb: Večernji list. ISBN 9789539770202. 

Vanjske vezeUredi