Jovan Kapadokijski

(Preusmjereno sa Jovan Kapadokijac)

Jovan Kapadokijski ili Jovan Kapadokijac, također poznat kao Jovan Istočni (latinski: Iohannis Orientalis, prva polovica 6. vijeka) ili, jednostavno, kao Kapadokijac, bio je bizantski velikodostojnik i državnik, poznat kao jedan od najvažnijih suradnika cara Justinijana.

Podaci o njegovom porijeklu i ranom životu su oskudni i temelje se na izvorima koji, poput historičara Prokopija, prema njemu nisu krili antipatiju. Po njima je bio rodom iz grada Cezareja u Kapadokiji (po čemu je dobio nadimak), te bio izuzetno skromnog porijekla. Prokopije tvrdi da mu je nedostajalo obrazovanja, ali nevoljko priznaje da je bio obdaren prirodnim talentom za administrativne poslove. U izvorima se prvi put spominje kao jedan od bilježnika jednog od bizantskih magister milituma. Tamo se toliko istakao svojim sposobnostima, da ga je zapazio car Justinijan i omogućio mu da brzo napreduje u službi, stekavši kao dužnost vođenje carskih financija.

Jovan je krajem 520-ih zajedno sa pravnikom Tribonijanom dobio zadatak kodifikacije rimskog prava koje će postati poznato kao Corpus iuris civilis. Imenovanje na mjesto pretorijanskog prefekta Istoka mu je dalo ovlasti da skuplja poreze, a to je vjerojatno bio razlogom zašto je postao izuzetno nepopularan. Kada su u Konstantinopolu 532. izbili Nika neredi, demonstranti su izričito tražili njegovu i Tribonijanovu smjenu. Gušenje ustanka, ali i uspjeh pregovora kojima je okončan Iberijski rat, je ojačalo Jovanov položaj. Njegov uticaj na cara, međutim, nije bio potpun, jer je usprkos njegovom protivljenju pokrenuo Vandalski rat.

Prokopije je s vremenom stekao veliki broj neprijatelja u Konstantinopolu, dijelom zbog zavisti, dijelom zbog sklonosti osobnom bogaćenju, dijelom zbog sve većeg uživanja u luksuzu i razvratu. Kada se među neprijateljima našla carica Teodora, Jovanov je položaj postao ugrožen. Godine 541. je Teodora je stupila u savez sa generalom Belizarom, Jovanovim glavnim neprijateljem; preko Belizarove supruge Antonine je organizirala tajni sastanak sa Jovanom, tobože kako bi zajedno planirali svrgavanje cara, a zapravo s ciljem da ga se denuncira zbog izdaje. Jovan je tada kompromitiran, smijenjen s položaja i prognan u Kizik.

Iako je Jovan protiv svoje volje zaređen u svećenika, Justinijan je ispočetka bio blag prema njemu; dozvolio mu je da zadrži dio bogatstva. U Kiziku je, međutim, došao u sukob sa episkopom Euzebijem. Kada je episkop ubijen, Jovan je uhapšen pod optužbom za taj zločin; iako podvgrnut mukama, Jovan je odbio priznati. Justinijan ga se riješio progonstvom u Egipat, odbijajući Teodorine pozive za pogubljenje. Tek kada je Teodora 548. umrla, Jovan se vratio u Konstantinopol, ali više nije vratio vlast ni bogatstvo.

LiteraturaUredi

Eksterni linkoviUredi

Upražnjen/a
Titulu posljednji imao/la
Belizar
Konzul Rimskog Carstva
538
Slijedi:
Strategius Apion