Jazavci (melinae) skupno je ime pripadnika triju rodova koje pripadaju porodici Mustelidae: istoj sisavačkoj porodici u koju ubrajamo tvorove, lasice, vidre i nekoliko ostalih vrsta zvijeri. Postoji osam vrsta jazavaca, smještenih u tri potporodice: Melinae (jazavci Europe i Azije), Mellivorinae (medojedni jazavac) i Taxideinae (američki jazavac). Azijski smrdljivi jazavci iz roda Mydaus bili su svrstavani u rod Melinae, no nedavna istraživanja ukazuju kako se zapravo radi o rođacima tvorova (porodica Mephitidae) starog svijeta.

Jazavci
Euroazijski jazavac
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Mustelidae
Potporodica: Melinae

Tipični jazavci (vrste Meles, Arctonyx, Taxidea i Mellivora) kratkih su udova i zdepaste građe. Donja čeljust povezana je s gornjom putem transverzalnog kondilarnog nastavka čvrsto vezanog u dugu šupljinu lobanje, pa je dislokacija čeljusti nemoguća. Ovo svojstvo omogućuje jazavcu održavanje snažnog ugriza bez popuštanja, no smanjuje pokretljivost čeljusti.

Klasifikacija uredi

Ponašanje uredi

Ponašanje jazavaca razlikuje se od potporodice do potporodice, no sve vrste žive u podzemnoj jazbini. Neki su samotne životinje, putujući od jednog doma do drugog, dok ostali tvore klanove. Veličina klanova varira, od dvije do petnaest jedinki. Jazavci su razjarene životinje i štitit će sebe i svoju mladunčad pod svaku cijenu. Jazavci su sposobni boriti se s mnogo većim životinjama, poput vukova, kojota i medvjeda. Na kraće staze, jazavci mogu trčati brzinom od 25 – 30 km/h.

Prehrana uredi

 
Američki jazavac

Sjevernoamerički jazavac svejed je i njegov plijen predstavljaju štakori bisagaši, tekunice, krtice, svisci, prerijski psi, šumski štakori i skočimiši. Također vrebaju ptice koje se gnijezde na tlu (poput ćuka jamara ili bregunice), guštere, vodozemce, ribe, tvorove (Mephitis i Spilogale), kukce, a hrane se i strvinom, medom, nekim vrstama biljaka i gljivama. Ne nalik ostalim zvijerima koje vrebaju svoj plijen, jazavci većinu svoga plijena pronalaze kopajući.

Medojedni jazavci hrane se medom, ježevima, pa čak i zmijama otrovnicama. Mogu se penjati drvećem kako bi došli do košnica pčela.

Prehrana euroazijskog jazavca sastoji se od glista, kukaca i ličinki. Također se hrane manjim sisavcima, vodozemcima, gmazovima, pticama, žitaricama, korijenjem i voćem.

Jazavci i ljudi uredi

Mnogi su jazavci u Europi pobijeni plinom tijekom 1960ih i 1970ih radi kontroliranja bjesnoće. Do 1980ih, ubijanje plinom provođeno je u Ujedinjenom Kraljevstvu radi kontrole nad goveđom tuberkulozom. Skandinavski je običaj stavljati ljuske jajeta u čizme prije šetnje kroz jazavčevo područje, jer se vjeruje kako jazavci zagrizu dok ne čuju krckanje kostiju. Lov na jazavce čest je u mnogim zemljama; radi njegova štetočenja ili radi sporta.

Borba jazavaca krvav je sport zakonom zabranjen u Ujedinjenom Kraljevstvu Ugovorom o okrutnosti prema životinjama 1835, kao i Ugovorom o zaštiti jazavaca 1992.

Jazavčari su posebna pasmina pasa, prvotno uzgajana izričito radi korištenja u lovu na jazavce i borbama jazavaca.

Jazavčeva gruba dlaka koristi se u proizvodnji kvalitetnih četki za brijanje, a u nekim se prilikama koristila i kao kosa za lutke.

Jazavci u književnosti uredi

Jazavci su popularan pojam u književnosti. Mnogi likovi jazavaca pojavljuju se u Redwall novelama Briana Jacquesa. U knjigama o Harryju Potteru, jedan od četiri "doma" Hogwartsa, Hufflepuff, koristi jazavca kao svoj zaštitni znak.

Najpoznatija pjesma o jazavcu dolazi iz perioda romantizma, pjesnika Johna Clarea. Pjesma opisuje lov na jazavca, i tretira jazavca kao plemenito biće koje na kraju umire.

Jedno od najpoznatijih djela bosanskohercegovačke književnosti je "Jazavac pred sudom" Petra Kočića. To djelo je bilo vrlo popularno u Jugoslaviji, te se čak zagrebačko kazalište "Kerempuh" do 1994. godine zvalo "Jazavac".


Drugi projekti uredi

 Wikivrste imaju podatke o: jazavcima