Jakov Tucaković
Jakov Tucaković (Kragujevac, 22. mart/3. april 1828 – Beograd, 15/27. decembar 1889) je bio ministar unutrašnjih poslova i državni savetnik.[1]
Jakov Tucaković | |
Mandat(i) | |
---|---|
ministar unutrašnjih poslova | |
2/14. april 1873. - 22. oktobar/3. novembar 1873. | |
ministar unutrašnjih poslova | |
25. jul/6. avgust 1879 - 5/17. juna 1880. | |
Biografija | |
Diploma sa | Beogradski Licej |
Profesija | političar |
uredi ![]() |
Završio je gimnaziju u Kragujevcu i Licej u Beogradu. Karijeru je započeo kao mladi pisar prvostepenog suda u Jagodini. Avgusta 1868. je postao upravnik grada Beograda i tu funkciju je obavljao do aprila 1873. kada je postao ministar unutrašnjih poslova. Juna 1876. je postao ponovo upravnik grada Beograda, sve do kraja Srpsko-turskog rata, kada je postao državni savetnik, u isto vreme obavljajući funckiju upravnika grada Beograda. Od 2/14. aprila do 22. oktobra/3. novembra 1873. u Prvoj vladi Jovana Ristića i od 25. jula/6. avgusta 1879. do 5/17. juna 1880. u Drugoj vladi Jovana Ristića je bio ministar unutrašnjih poslova, a nakon toga je vraćen u Državni savet.[1]
Penzionisao se pred kraj marta 1881.[1]
Kada se 17. oktobra 1882. godine „Družina za pomaganje srpske književnosti“ preobrazila se u Liberalnu stranku, našao se u njenom njenom Glavni odoboru, dok se na čelu stranke nalazio Jovan Ristić.[2]
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 Milenović 1929: str. 920
- ↑ Svirčević 2011: str. 310
Literatura
uredi- Milenović, Milomir (1929). Stanojević, Stanoje. ur. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka knjiga 4, S-Ž. Zagreb: Bibliografski zavod d.d..
- Svirčević, Miroslav (2011). Lokalna uprava i razvoj moderne srpske države od kneževine i opštinske samouprave. Beograd: Balkanoliški institut SANU. ISBN 978-86-7179-072-7.