Jakov Epstein
Jakov Epstein (rođen: Jacques Epstein) (Zagreb, 1822 – Baden kraj Beča, Austrijsko Carstvo, 26. 10. 1859), zagrebački trgovac, poduzetnik, dobrotvor i utemeljitelj "Društva čovječnosti".
Jakov Epstein | |
---|---|
Rođenje | Jacques Epstein 1822. Zagreb, Austrijsko Carstvo |
Smrt | 26. oktobar 1859. (dob: 36-37) Baden kraj Beča, Austrijsko Carstvo |
Uzrok smrti | samoubojstvo |
Prebivalište | Vlaška ulica 117, Zagreb[1] |
Etnicitet | Židov[1][2] |
Državljanstvo | Austrijsko Carstvo |
Zanimanje | poduzetnik, filantrop |
Poznat/a po | utemeljitelj "Društva čovječnosti" |
Roditelji | Samuel Epstein Nanete (Lichtenstein) Epstein |
Rodbina | Julius Epstein (brat) Vatroslav Epstein (brat) Žiga Epstein (brat) |
Biografija
urediJakov Epstein je rođen 1822 godine u Zagrebu u židovskoj porodici Samuela i Nanete Epstein. Odrastao je u Zagrebu sa trojicu braće; Vatroslavom, Juliusom i Žigom. Trgovačku školu je završio u Zagrebu i Beču. Nakon školovanja bavio se trgovačkim i poduzetničkim radom, a istodobno je sudjelovao u javnom i kulturnom životu na prostoru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije unutar Austrijskog Carstva. Aktivno je sudjelovao u Ilirskom preporodu, a od 1838 je i član Ilirske čitaonice. 1846 godine, Jakov je u Zagrebu sa svojom braćom utemeljio "Društvo čovječnosti" (prije znano kao "Humanitaetsverein"), koje je pomagalo potrebite diljem Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Društvo čovječnosti je bilo prva dobrotvorna organizacija u Zagrebu, kojoj je Jakov u duhu ilirskog, ali i reformističkog pokreta, namjenio i prosvjetnu funkciju. Članovi Društva čovjećnosti su bili mnogi ugledni građani, među njima i ban Josip Jelačić. Jakov je obnašao dužnost predsjednika Društva od 1846 do 1856, a od 1856 do 1858, bio je i njegov glavni ravnatelj. Bio je član novoosnovanog upravnog odbora društva "Slavenske lipe" koje je djelovalo 1848 i 1849 pod geslom francuske revolucije o slobodi, jednakosti i bratstvu podržavajući ideju preuređenja Habsburške Monarhije na federalnom principu. Jakov se zalagao se za unapređenje trgovine i obrta, prometa i gospodarstva. 1849 je predložio osnutak trgovačko-obrtničke komore, što je ostvareno 1852 godine. Stanovao je u Vlaškoj ulici 17 u kući grofa Janka Draškovića. Za predsjednika zagrebačke Bogoštovne izraelske općine izabran je 19. 6. 1853 i tom se prigodom u velikom programatskom govoru zalagao za konsolidaciju i razvoj općinskih institucija. U njegovo doba zagrebačka općina je molila bečku općinu za pomoć u izgradnji sinagoge (21. 9. 1854), obrazlažući to rečenicom: "Bogomolje povezuju raspršeni Izrael i karika su onog snažnog lanca koji obuhvaća Izrael.". Iste je godine odstupio s predsjedničke dužnosti zbog spora sa zagrebačkom ortodoksnom zajednicom. Zbog nastojanja da pomogne svim onima kojima je pomoć bila potrebna, i nemogućnost da to učini, Jakov je bio doveden u tešku materijalnu situaciju. Da bi se riješio nagomilanih dugova započeo je nove poslove s osiguranjem i reosiguranjem, ali je upao u nove financijske poteškoće. Pritisnut zahtjevima vjerovnika, Jakov je na putu za Beč pokuša samoubojstvo skačući pod vlak koji mu je smrvio nogu i ruku. Pružena liječnička pomoć amputacijom oba uda nije mu pomogla. Dobrotovor Jakov Epstein je umro 26. 10. 1859 u badenskoj bolnici. U zagrebačkom židovskom hramu održana je komemoracija za Jakova Epsteina, a podrabin i vjeroučitelj Jakob Eisner je održao sadržajan govor u kojem je istaknuo da je Epstein uživao poštovanje ne samo Židova već i Kršćana.[1][3]
Reference
urediLiteratura
uredi- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
- Kolar Dimitrijević, Mira (1998). Društvo čovječnosti 1846-1946, Zagreb: Židovska općina Zagreb - Kulturno društvo "Miroslav Šalom Freiberger". ISBN 978-953-97067-3-4 Uneseni ISBN nije važeći.
- Dobrovšak, Ljiljana (2007). Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783.-1873.), Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek za povijest.