Ivan Mišković (general)
Ivan Mišković - Brk (Premantura, 24. listopada 1920.), jugoslavenski general i obavještajac.
| Ivan Mišković | |
|---|---|
 | |
| Biografski podatci | |
| Datum rođenja | 24. 10. 1920. |
| Mjesto rođenja | Premantura |
| Nadimak | Brk |
| Vojna karijera | |
| Čin | general-pukovnik |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Vojska | Jugoslavenska narodna armija |
| Nagrade |   |
Biografija
urediRođen je 24. listopada 1920. u Premanturi u siromašnoj obitelji kao treće od šestero djece.[1][2] Otac Mate bio je narodnjak, tajnik Hrvatske čitaonice u Premanturi. Zbog rastućeg antislavenskog pritiska talijanskog režima obitelj je u kolovozu 1921. emigrirala u Kraljevinu SHS, najprije u Zagreb gdje se nalazilo prihvatilište za izbjeglice iz Istre, a potom u Brod na Savi. Ondje je polazio osnovnu školu i gimnaziju. Član SKOJ-a postao je 1935. pod utjecajem starijeg brata Milana. Nakon što je krajem 1938. zbog širenja komunističkih ideja izbačen iz gimnazije otišao je u Smederevo. Početkom 1941. vratio se u Slavonski Brod, gdje je izabran za predsjednika Okružnog komiteta SKOJ-a. Od ožujka 1941. član je KPJ i sekretar rajonskog komiteta KPH. Nakon okupacije Jugoslavije 1941. među organizatorima je ustanka na području Slavonskog Broda.[2] Od kraja prosinca 1941. nalazi se u partizanima. U narodnooslobodilačkom ratu bio je diverzant, potom politički komesar više jedinica Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije; najprije čete i bataljona XII. slavonske brigade, od siječnja 1943. Diljskog bataljona, od kolovoza Zapadne grupe NOP odreda, a od prosinca 1943. stupa na dužnosti u štabu VI. slavonskog korpusa. Kraj rata dočekao je kao načelnik Ozne VI. slavonskog korpusa u sklopu Treće armije. Nakon reorganizacije Ozne 1946. imenovan je načelnikom Kontraobavještajne službe (KOS) u Novom Sadu i potom pomoćnikom načelnika KOS-a Jefte Šašića.[2] Višu vojnu akademiju JNA završio je 1954. Početkom 1963. premješten je za pomoćnika načelnika Generalštaba za pitanja administracije i nakon pola godine imenovan za načelnika Službe bezbjednosti JNA (od 1966. Uprava bezbjednosti JNA). Nakon afere prisluškivanja 1966. postavljen je za načelnika tehničke komisije koja je trebala ispitati slučaj prisluškivanja predsjednika Tita.[3] Imao je značajnu ulogu na Brionskom plenumu pri svrgavanju Aleksandra Rankovića, potpredsjednika SFRJ i sekretara unutrašnjih poslova. Od sredine 1971. do 1973. specijalni je savjetnik predsjednika Republike i vrhovnog komandanta oružanih snaga SFRJ za pitanja sigurnosti te sekretar Savjeta za poslove državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ. Kao Titov savjetnik sudjelovao je u obračunu s Hrvatskim proljećem 1971. Zbog sukoba s Jovankom Broz 1973. smijenjen je s dužnosti specijalnog savjetnika i poslan na bolovanje dugo više od šest godina. Od rujna 1979. do 1988. predsjednik je Savjeta za civilnu zaštitu SFRJ.[4] Penzioniran je 1980. u činu general-pukovnika. Iz Beograda se u Premanturu vratio 1993.[2] Napisao je više desetaka članaka za historiografske časopise i objavio nekoliko knjiga. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod prvog reda i drugim visokim odlikovanjima.
Djela
uredi- Pregled Narodnooslobodilačkog rata u Slavoniji, Slavonski Brod : Historijski institut Slavonije, 1968.
- Vojna pozadina u Slavoniji : 1941-1945., Beograd : Vojnoizdavački zavod, 1982.
- Čovjek u zaštiti i spašavanju, Zagreb : Školska knjiga, 1986. (koautori Mladen Zvonarević, Đuro Matošić i Pero Sekulić)
- Civilna zaštita u SFRJ, Beograd : Poslovna politika, 1987. (koautor Mile Mandić)
Povezano
urediIzvori
uredi- ↑ Prodan, G. (ur.), »Na današnji dan«, Istra plus, tjedni prilog Glasa Istre, br. 286, god. LXX, Pula, 24. listopada 2014., str. 6.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Bajruši, Robert (23. lipnja 2009). „Ivan Mišković - uzbudljiv život Titova kontraobavještajca”. Nacional. Pristupljeno 10. prosinca 2017.
- ↑ Hedl, Drago (24. ožujka 2016). „Legendarni Titov general za Telegram o dramatičnim zbivanjima koja su zatresla vrh bivše države”. Telegram. Pristupljeno 10. prosinca 2017.
- ↑ Despot, Zvonimir (9. veljače 2016). „Slučaj generala Ivana Miškovića – kako je smijenjen Titov poseban savjetnik za sigurnost”. Večernji list. Pristupljeno 10. prosinca 2017.
Literatura
uredi- Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. 1965.
- Vojna enciklopedija, 2. izd., 1978, sv. 5, str. 525.