Heinrich Böll
Hajnrih Teodor Bel (nemački: Heinrich Theodor Böll) (21. decembar 1917 - 16. jul 1985) je jedan od najistaknutijih i najčitanijih nemačkih pisaca 20. veka. U autobiografskom eseju O sebi samom (1958) pominje dve sudbinske činjenice koje su ga bitno opredelile u književnost. Prva je liberalno poreklo njegove porodice, otvorene za umetnost (otac mu je bio skulptor), a druga rodni krad Keln, sa svojim kontrastima između katoličke buržoazije i „crvenog“ proletarijata. Imao je samo petnaest godina kada su nacisti prodrli u Keln. Bel je bio jedan od retkih mladih Nemaca koji se nije priključio Hitlerovoj omladini. Zato je regrutovan već početkom Drugog svetskog rata i šest godina je proveo na tri fronta. Ranjen je četiri puta, a krajem rata bio je zarobljen i deportovan u američki logor u Francuskoj. U razoreni Keln vratio se 1945. i tada se upisao na studije. U to vreme počeo je da piše, objavivši tokom dve godine u novinama šezdesetak novela. Od 1951. godine kada je objavio roman (Gde si bio, Adame?) pisanje mu je postalo stalno zanimanje.
Heinrich Theodor Böll | |
---|---|
![]() Spomenik Heinrichu Böllu u Berlinu | |
Biografske informacije | |
Rođenje | 21.12. 1917. Köln, Njemačko Carstvo |
Smrt | 16.7. 1985. |
Nacionalnost | njemačko |
Inspiracija | |
Od |

Na početku svog književnog rada Bel opisuje beznadežnost života vojnika, nepodnošljivu okrutnost koju je doživeo dok je služio vojsku. Kasnije je počeo da piše i o stvarnosti modernog nemačkog društva. Pažnju kritike i šire čitalače publike privukao je već svojim drugim romanom I ne reče ni jednu reč (1953). Godine 1968. Bel je počeo da radi kao predavač na Frankfurtskom univerzitetu, a od 1972. aktivno se uključuje u politički život Nemačke. Umro je u Bonu 1985. godine.
Ostala najvažnija dela Hajnriha Bela su:
- Kuća bez čuvara (1954),
- Hleb ranih godina (1955),
- Bilijar u pola deset (1959),
- Mišljenja jednog klovna (1963),
- Prečesto ideš u Hajdelberg (1970),
- Grupni portret s damom (1971),
- Izgubljena čast Katarine Blum (1974),
- Žene u pejzažu sa rekom (1985),
- Zaveštanje (1985)...
„Za delo koje je spojilo široke perspektive njegovog doba i istančanu veštinu slikanja likova i doprinelo obnovi nemačke literature, Hajnrih Bel je 1972. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.“