Gnej Macije (lat. Gnaeus Matius, 1. vek pne.) bio je rimski pesnik, koji je preveo na latinski Homerovu Ilijadu[1] i napisao Mimijambe[2] po ugledu na grčkog pesnika Herondu. Oba ta dela danas su izgubljena, ali nekoliko stihova sačuvano je kod Varona i kod Aula Gelija, koji se divio njegovoj učenosti,[3] te ga često naziva učenim (doctus) i obrazovanim (eruditus). I Aul Gelije i drugi antički gramatičari pripisuju Maciju unošenje u latinski raznih jezičkih inovacija i morfoloških specifičnosti, kako u vezi s njegovim Mimijambima, tako i u vezi s njegovim prevodom Ilijade.

Od Macijevog dela sačuvano je samo sedamnaest vrlo kratkih fragmenata.

Macije je Ilijadu preveo latinskim heksametarima, za razliku od Livija Andronika, koji je Odiseju preveo u saturnijskom stihu. Takođe je očito Macijevo odstupanje od rimske analističke tradicije i pokušaj da oživi rimsku epiku, koja će svog najvećeg predstavnika pronaći u Vergiliju.

Mimijabi, književni žanr koji je Macije prvi uveo u Rim, oponašali su grčke uzore, pre svega mimove grčkog pesnika Heronde. Iz oskudnih fragmenata vidi se pesnikova sposobnost da svojim stihova udahne život u ugodne i osećajne pesničke slike.

Macije je važio za inovativnog pesnika. Naime, pored novog književnog žanra, uveo je u latinski i neke morfološke inovacije (inhoativni glagoli, npr. albicascit = "počinje sijati" [fr. 9 Courtney]), luminesco = "počinjem svetleti" [fr. 13]), kao i leksičke (ima dosta neologizama, npr. pojavljuje se prilog culumbulatim (= "poput goluba", fr. 11 C.) te glagoli edulcare (= "činiti slatkim", fr. 10 C.) i recentatur (= "obnavlja se").

Reference uredi

Literatura uredi

  • W. Morel, Fragmenta poetarum Latinorum, Lipsia, 1927
  • K. Büchner, Fragmenta poetarum Latinorum, Lipsia, 1982
  • The Fragmentary Latin Poets, ed. E. Courtney, Oxford, Clarendon Press, 1993, str. 99-106.
  • A. Traglia, Poetae novi, Roma, 1974
  • V. Sirago, La scuola neoterica, Paideia, Arona, 1947, str. 21-28.