Gametogamija
Gametogamija je spajanje (kopulacija ili fertlizatcija) dva jednoćelijski gameta različitog spola u fuziju gametnih jedara (i odgovarajuće vanjedarne strukture) dajući jedro zigota, kao i cijelog zigotnog sadržaja.[1][2]
U skladu sa njihovo morfologijom, veličinom i drugim svojstvima, većina oblika gametogamije obuhvata slučajeve kako slijedi.
Izogamija (stgrč.ισο - iso = jednak + γάμος - gámos = brak, spajanje) – u citologiji – je vrsta spolnog razmnožavanja koje uključuje spajanje gameta sličnih morfoloških svojstava i veličine, sa razlikom samo u genomskom sadržaju i ekspresiji gena u jednom ili više tipova sparivanja. Obje polne ćelije međusobno liče i ne mogu se klasificirati kao "muška" ili "ženska". Zapravo, organizmi okarakterizirani kao izogametski imaju različite tipove parenja, najčešće označavane kao "+" i "–" sojevi, iako u nekim vrstama postoje više od dva tipa parenja (koji su označeni brojevima ili slovima). Izogamna oplodnja uključuje fuziju dva gameta, kada uključuju se u različite tripove parenja, nakon kojih nastaje zigot.[2]
Heterogamija (stgrč. ἕτερος – heteros = drugačije, različito + γάμος gámos = brak, spajanje) – u citologiji – je sinonim za anizogamiju, koja uključuju različite veličine muških i ženskih gameta, proizvode različitog spola ili tipa parenja kod date vrste.
Apogamija (stgrč. αρο - apo = od, na + γάμος gámos = brak, spajanje) - u botanici - definira se kao zamjena normalnog spolnog razmnožavanja bespolnom propagacijom, bez oplodnje.[3]
Apomiktični plodovi mogu se razviti i bez oplodnje, putem takozvane apomiksije. U tom slučaju, klica (embrion) nastaje bez prethodne oplodnje, odnosno bez učešća polena. Poseban vid apomiksije je u slučaju kada u plodu nastane klijavo seme. Takva pojava zove se partenogeneza (od grčkih riječi partenos = djevojka + genesis = razvoj). Prema tome, u plodovima nastaju sjemenke, koje, iako nisu nastale oplodnjom, imaju klijavost. U takvim slučajevoma, embrion ili klica razvijaju se iz neoplođene jajne ćelije. Ta pojava je raširena naprimjer kod oraha. Iz takvog sjemena razvijaju se biljke, čija su svojstva istovjetna onima kod majke od koje je uzeto.[2]
Povezano uredi
Reference uredi
- ↑ Beukeboom, L. and Perrin, N. (2014). The Evolution of Sex Determination. Oxford University Press, p. 10 [1]. Online resources, [2].
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.
- ↑ Winkler, H. (1908). „Über Parthenogenesis und Apogamie im Pflanzenreich”. Progressus Rei Botanicae 2 (3): 293–454.