Eutihije Proklo
Eutihije Proklo (starogrčki: Εὐτύχιος Πρόκλος, Eutychios Proklos) bio je starogrčki gramatičar koji je živeo u 2. veku nove ere. Rođen je u gradu Siki u Africi. Bio je učitelj rimskog cara Marka Aurelija,[1] koji ga je kasnije postavio na položaj konzula. Trebelije Polion verovatno misli na ovog Prokla kad govori i najučenijem gramatičaru svog doba.[2]
Nijedno sačuvano delo ne može se sa sigurnošću pripisati Eutihiju Proklu, a i o njemu kao osobi gotovo ništa nije poznato. Međutim, veruje se da je on autor jedne Hrestomatije, koja je sačuvana pod imenom nekog "Prokla"[3] i koja je danas najvažniji izvor za poznavanje grčkih kikličnih epopeja.[4] Fotije u svojoj Biblioteci kaže da se Hrestomatija sastojala od četiri knjige i da je obrađivala široki spektar tema u vezi sa grčkom književnošću, te za prve dve knjige daje ovaj sadržaj:[5]
- biografije "pet najvećih" epskih pesnika: Homera, Hesioda, Pisandra, Panijasisa i Antimaha;
- sažetak pesama koje su činile grčki epski ciklus, uključujući Titanomahiju, tebanski ciklus i trojanski ciklus;
- rasprava o autorstvu Kiparske pesme;
- rasprava o raznim jampskim i lirskim pesnicima i proznim piscima.
U znamenitom rukopisu Ilijade poznatom kao Venetus A sačuvan je jedan Homerov životopis i sažeci kikličkih epova, osim što je deo o Kiparskoj pesmi oštećen. U nekoliko drugih rukopisa sačuvan je taj isti životopis ili sažetak Kiparske pesme, ili pak oba teksta, ali ne i drugi tekstovi o epskom ciklusu.
Reference
uredi- ↑ Julije Kapitolin, II, 3.
- ↑ Mason 1867, s.v. Proclus (3)
- ↑ Đurić 1991, str. 114
- ↑ V. npr. D. B. Monro, "On the fragment of Proclus' abstract of the Epic Cycle contained in the Codex Venetus of the Iliad", Journal of Hellenic Studies 4, 2883, str. 305–334.
- ↑ Fotije, Biblioteka, 239 (str. 348).
Literatura
uredi- Đurić, Miloš N. (1991). Istorija helenske književnosti. Beograd.
- Mason, Charles Peter (1867). „Proclus (3)”. u: Smith, William. Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. 1. Boston. str. 21.