Otvori glavni meni

Epitet (grč. επιθετον, epitheton = nametnut) pridjev je ili imenica koja se veže uz imenicu, ima ulogu ukrasa te pridonosti živosti odn. slikovitosti izraza.

Stalni epitetiUredi

Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i služe kao ukrasna karakterizacija. Tako će, kod Homera, Ahilej biti brzonogi čak i kad sjedi.

  • kod starih epova, primjerice, kod Homera:
brzonogi Ahilej, daljnometni Apolon, egidonoša Zeus, lukavi Odisej, ljepoobrazna Briseida, silni Agamemnon, sjajnooka Atena, sjajnošljemac Hektor, vjerna Penelopa, volooka Hera...
bijela knjiga, bijelo lice, britka sablja, mila majka, Otoman-paša silni...
  • u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i metafore:
crkveni miš, drakonske mjere, ljudska prava, okorjeli neženja, prodana duša, prosjački štap, uvodna riječ...