Elateja
Elateja (grčki: Ελάτεια) je bio drevni grčki grad u Fokidi, najvažniji u oblasti nakon Delfa. Danas predstavlja jednu od općinu u jugoistočnom dijelu prefekture Phthiotis sa 4.000 stanovnika (popis iz 2001. godine) i površinom od 154,361 km². Sjedište općine je gradić Eláteia (2470), a ostala naselja su Zélion (910), Panagítsa (219), Lefkochóri (208), Sfáka (167) i Katályma (26).
Antička Elateja je bila smještena na izlazu iz doline Kefisa u Beotiju te je imala veliki strateški značaj s obzirom da bi se odatle mogli kontrolirati putevi za centralnu i južnu Grčku. Godine 480. pne. su je spalili Perzijanci za vrijeme Kserksovog pohoda na Grčku. Godine 338. pne. ga je za vrijeme kaznene ekspedicije protiv Lokriđana zauzeo i utvrdio Filip II Makedonski, što je Ateni poslužilo kao povod za stvaranje velikog anti-makedonskog saveza, poraženog u bitci kod Heroneje. Elateja se kasnije pobunila protiv makedonski kralj Kasandra, ali ju je pokorio Filip V Makedonski, a Makedoncima je ostala vjerna sve dok je na juriš nisu zauzeli Rimljani 198. pne. Rimljani su Elateji dali status slobodnog grada nakon što se oduprla Taksil (general)|Taksilu, vojskovođi u službi Mitridata VI. S obzirom da je često bila predmetom vojnih napada, ali i pretrpila niz potresa, danas je ostalo vrlo malo ruševina koje svjedoče o prošlosti Elateje.
Napomene
urediIzvori
uredi- Smith, William (editor); Dictionary of Greek and Roman Geography, "Elateia", London, (1854).
- Richard Stillwell, William L. MacDonald, Marian Holland McAllister (editors); The Princeton Encyclopedia of Classical Sites, "Elateia", Princeton, (1976).