Ekvi (latinski: Aequi) su bili narod koji je živio na sjeveroistoku Lacija u centralnoj Italiji, poznat po tome što je, prema Liviju, bio tradicionalni neprijatelj Rima u prva tri vijeka postojanja grada.

Položaj Ekva u centralnoj Italiji.

Živjeli su u planinskim dijelovima dolina Anio, Tolenus i Himella; dvije potonje su bile pritoke rijeke Nar. Prema Diodoru su se Rimljani s njima sukobili 484. pne. kada su im osvojili glavni grad. Oko godine 460. pne. Ekvi su napali rimski saveznički grad Tuskul zbog čega je došlo do bitka kod bitke kod Mons Algidusa 458. pne. Diodor nakon toga navodi kako su Rimljani Ekvima ponovno zauzeli glavni grad krajem 5. vijeka pne. Ekvi su, međutim, konačno pokoreni pred kraj drugog samnitskog rata (304 - 286. pne.)

Nakon toga se Ekvi prvi put spominju nakon Saveznički rat|Savezničkog rata, kada su njihova naselja Cliternia i Nersae bila ujedinjena kao res publica Aequiculorum, odnosno obični municipium.

Jezik nije očuvan, ali većina historičara i lingvista vjeruje da su, kao i druga susjedna plemena, bili srodni Latinima.