Državno ime je osnovni pravni atribut subjektiviteta kojim se država predstavlja kao pravno lice u međunarodnom pravu i u domaćim pravnim poslovima. S tim državno-pravnim identitetom država funkcioniše kao međunarodno pravno lice, sa svojim pravima i obavezama. Slično kao i druga lica u unutrašnjem pravnom poretku, država se pojavljuje kao odgovorno lice pred domaćim sudovima ili u pravnim postupcima. Po pravilu je državno ime isto i u međunarodnom pravnom predstavljanju i u domaćem pravnom predstavljanju. Posedovanje i nezavisan izbor državnog imena deo je prava na samoopredeljenje naroda. Saglasno članu 2. Povelje Ujedinjenih nacija, mešanje u takve predmete, koji su u "strogoj unutrašnjoj nadležnosti" države, nije dopustivo.[1]

Literatura

uredi
  • I. Janev, Legal Aspects of the Use of a Provisional Name for Macedonia in the United Nations System, American Journal of International Law, Vol. 93, No. 1, 1999.

Reference

uredi
  1. Vidi u vezi sa samoopredelenjem član 1(stav 2) i član 55, a vezi sa suverenitetom, nezavisnošću i nemešanjem član 2 (stavovi 1,4 i 7) Povelje UN