Domicija Lepida Mlađa

(Preusmjereno sa stranice Domicija Lepida)

Domicija Lepida (Domitia Lepida, PIR2 D 180), također poznata kao Domitia Lepida Mlađa (Domitia Lepida Minor) ili jednostavno kao Lepida (cca. 10. pne. - 54) bila je rimska plemkinja iz vremena ranog Carstva, rodbinski povezana sa Julijevsko-Klaudijevskom dinastijom. Bila je kćer Lucija Domicija Ahenobarba i Antonije Starije. Antički izvori je opisuju kao ženu izuzetne ljepote, ali i s velikim bogatstvom i političkim uticajem.

Domicija se udavala tri puta. Prvi muž joj je bio Marko Valerije Mesala Barbat, s kojim je imala sina - Marka Valerije Mesalu Korvina i kćer Valeriju Mesalinu. Muž joj je umro oko godine 21. Tada se udala za Fausta Kornelija Sulu, potomka diktatora Sula|Sule s kojim je imala sina Fausta.

Kada je 41. Klaudije došao na vlast, Domicija se udala treći put - za Apija Junija Silana. Njen muž je, međutim, ubrzo nakon toga odbio udvaranja careve supruge i Domicijine kćeri Mesaline, te je lažno optužen za zavjeru i pogubljen. Taj je događaj doveo do trajne zavade između kćeri i majke. Kada je 48. propao Mesalinin pokušaj svrgavanja Klaudija, Domicija je bila uz Mesalinu u Lukulovim vrtovima i nastojala je nagovoriti da sebi oduzme život. Mesalina je nije poslušala, pa je umjesto toga ubijena od strane Klaudijevih pretorijanaca.

Domicija je poslije došla u sukob s Klaudijevom novom suprugom Agripinom Mlađom, koja ju je nedugo pred Klaudijevu smrt godine 54. optužila za čarobnjaštvo, a Klaudije na osnovu te optužbe dao pogubiti.

Izvori

uredi
  • E. Klebs, H. Dessau, P. Von Rohden (ed.), Prosopographia Imperii Romani, 3 vol., Berlin, 1897-1898. (PIR1)
  • E. Groag, A. Stein, L. Petersen - e.a. (edd.), Prosopographia Imperii Romani saeculi I, II et III, Berlin, 1933 - . (PIR2)
  • Levick, Barbara, Claudius. Yale University Press, New Haven, 1990.
  • Barrett, Anthony A., Agrippina: Sex, Power and Politics in the Early Roman Empire. Yale University Press, New Haven, 1996.
  • Raepsaet-Charlier M.-Th., Prosopographie des femmes de l'ordre sénatorial (Ier-IIe siècles), 2 vol., Louvain, 1987, 285 ff.