Demografska historija Srba u Hrvatskoj

Srbi su najveća nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Po popisu stanovništva iz 2011. Srba je tada bilo 186.633 i činili su 4.3 % stanovništva Hrvatske.^[1] U odnosu na 1991. godinu, kada ih je bilo 581.663 i kada su u ukupnom broju stanovništva učestvovali sa 12,2% broj Srba u Hrvatskoj je smanjen za dve trećine. Prosečna starost građana Hrvatske srpske nacionalnosti je 53,1 godina uz vidljiv trend povratka samo starijih generacija izbeglica dok je prosek za Republiku Hrvatsku 41,7 godina.^[2] Popisi stanovništva u prošlosti pokazuju znatno veći udeo Srba u ukupnom stanovništvu zemlje nego što je to onaj iz 2011. ili 1991. Neki od najvažnijih razloga smanjenja broja Srba u Hrvatskoj su progon Srba u Drugom svetskom ratu, rat u Hrvatskoj (operacija Bljesak i operacija Oluja), asimilacija manje grupe u okviru veće, loša i neodrživa politika povratka izbeglica i iseljavanje iz devastiranih i ekonomski zanemarenih područja.

Raniji period

Procenat Srba u Hrvatskoj je opadao od popisa kojeg su 1910. godine provele Austrougarske vlasti, kada je na pordučju Hrvatske-Slavonije bilo popisano 644.955 Srba koji su činili 24,6% od ukupnog stanovništva. Na popisima stanovništva u Hrvatskoj Srbi su u ukupnom stzanovništvu sudelovali sa sedećim udelima:

1931. godine - 633.000 (18,5%)
1948. godine - 543.795 (14,5%)
1953. godine - 588.411 (15%)
1961. godine - 624.985 (15%)
1971. godine - 626.789 (14,2%)
1981. godine - 531.502 (11,6%)
1991. godine - 581.663 (12,15%)
2001. godine - 201.631 (4,54%)

Doseljavanje Srba u današnju republiku Hrvatsku

Iako se jedan deo Srba u Hrvatskoj nastanio u srednjem veku najveći deo njih je tu nastanjen za vreme tzv Vojne Krajine. Kasnije su dolazili u vreme kraljevine SHS i u vreme SFRJ kao deo unutarnjih migracija što kao vojni službenici, poslovno ili privatno.

Uzroci opadanja broja Srba

Hrvatskoj intelektualnoj eliti, crkvi pa i stanovništvu nije odgovaralo da se broj Srba povaćava ili održi na istom nivou pa su vekovima u raznim oblicima organizovali pritiske kako bi se što veći broj odselio, pokrstio ili fizički uništio. Ključne pojave i događaji za nestanak Srba iz Hrvatske bili su:

Stvaranje plana da se 1/3 Srba pokrsti, 1/3 protera a 1/3 pobije ^[3]
Prisilno (ponekad i dobrovoljno) pokrštavanje pravoslavaca u katolike
Genocid nad Srbima koje su počinili Austro-Ugarska vojska uz pomoć Hrvata u 1. svetskom ratu
Stvaranje Nezavisne države Hrvatske sa ciljem da Srbi, Romi i Jevreji nestanu iz Hrvatske (koja je tada okupirala i BiH).^[4]
Stvaranje "Hrvatske pravoslavne crkve" u NDH sa ciljem da se deo Srba proglasi "pravoslavnim Hrvatima"
Genocid Ustaša nad Srbima u 2. svetskom ratu
Iseljavanje Srba iz NDH koji su bežali od sigurne smrti
Zločini, ubistva i progoni nad Srbima koje su Komunistu izvršili pred kraj i u prvim godinama posle 2. svetskog rata
Prinudno iseljavanje Srba iz Hrvatske u Australiju, SAD i druge zemlje jer su navodno pripadali "Četnicima"
Politički progoni, hapšenja, ubijanja i navođenja na samoubistva u logoru "Goli otok" i drugima Srba od strane Komunista zbog navodne privrženosti Staljibu protiv Tita (većinu zarobljenika su činili Srbi, a ogromnoj većini nikakva krivica nije dokazana)
Stvaranje "Crnogorske" nacije (što je poslužilo kao osnov za novo smanjenje Srba kako u Hrvatskoj tako i ukupno)
Stvaranje "Jugoslovenske" nacije (1991. godine u Hrvatskoj se 106.041 (2,21%) izjašnjavalo kao Jugosloveni, a većinu su zapravo činili Srbi.
Kolonizacija Vojvodine. Iako su Srbi bili najbrojniji narod u Jugoslaviji i iako na teritoriju Vojvodine moglo da se doseljava stanovništvo iz centralne Srbije i drugih krajeva komunističke vlasti su se odlučila da ogroman procenat Srba iseli iz Like, Korduna, zapadne i istočne Hercegovine, Dalmacije (i drugih krajeva) i na taj način mešovita srpsko-hrvatska područja u Hrvatskoj (i Hercegovini) pretvori u dominantno hrvatska (a mnogi su prisilno raseljeni).
Uvođenje višestranačja u Hrvatskoj i dolazak HDZ-a i Tuđmana na vlast
Ukidanje Srbima statusa konstitutivnog naroda i svođenje na običnu obespravljeni nacionalnu manjinu, bujanje hrvatskog nacionalizna
Otpuštanja sa posla, izbacivanje iz "društvenih stanova", pritisci sredine na Srbe u Zagrebu, Splitu, Zadru i ostalim većinsko hrvatskim gradovima
"Balvan revolucija" i stvaranje SAO Krajine, kasine RS Krajine
Izjava Tuđmana da se Srbima treba zadati udarac da praktično nestanu
Akcija Hrvatske vojske "Bljesak" (potpomognute vojno, logistički, strateški SAD-om) i progon Srba iz zapadne Slavonije 1995.
Akcija Hrvatske vojske "Oluja" (potpomognute vojno, logistički, strateški SAD-om) i progon Srba iz ostatke Krajine (ne računajući istočnu Slavoniju), ubistva, silovanja, paljenje kuća... 1995.
Reintegracija istogne Slavonije u republiku Hrvatsku 1998. nakon čega je usledio novi talas iseljavanja Srba iz Hrvatske
Politika države Hrvatske da ne dozvoljava srpskim izbeglicama da se vrate u svoje (spaljene) kuće, politički progoni preostalih Srba ili povratnika, pritisci okoline, tajne optužnice za ratne zločine, nepoštena suđenja, nacionalni šovinizam kao dominantno ponašanje hrvatske vlasti i opozicije.
Osloboađajuće presude za generale hrvatske vojske koji su optuženi za progon Srba iz Hrvatske i slavlje koje je potpuno nedolično sprovodila i vlast i opozicija sa velikom nardonom podrškom što je ostavilo sliku Srbima da nikad ne treba da se vrate.

Perspektiva

S obzirom da Srbi nisu brojan narod u Hrvatskoj, da je starosna struktura jako nepovoljna, da u područjima u kojima žive ne postoji razvijena privreda i ekonomija, a ni volja vlasti za ulaganjem, da je bela kuga prisutna, da ne postoji dalji trend povratnika a među povratnicima ili onima koji su ostali posle rata i dalje postoji trend iseljavanja, realno je očekivati da će Srbi iz Hrvatske fizički uzumreti, odnosno svesti se na nivo statističke greške

Izvori

↑ „Stanovništvo prema narodnosti, popis 2001., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-21. Pristupljeno 2013-10-04.
↑ http://www.vecernji.hr/vijesti/puno-je-vise-istrana-a-srbi-znatno-stariji-prosjeka-clanak-488066
↑ Weiss-Wendt, Anton (2010). Eradicating Differences: The Treatment of Minorities in Nazi-Dominated Europe. Cambridge Scholars Publishing. str. 150. ISBN 978-1-4438-2368-5.
↑ Ramet, Sabrina P. (december 2006). „The NDH - An introduction”. Totalitarian movements and political religions vol. 7 (No. 4): 399-408. DOI:10.1080/14690760600963180.

[1] „Stanovništvo prema narodnosti, popis 2001., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-21. Pristupljeno 2013-10-04.

[2] ttp://www.vecernji.hr/vijesti/puno-je-vise-istrana-a-srbi-znatno-stariji-prosjeka-clanak-488066

[3] Weiss-Wendt, Anton (2010). Eradicating Differences: The Treatment of Minorities in Nazi-Dominated Europe. Cambridge Scholars Publishing. str. 150. ISBN 978-1-4438-2368-5.

[4] Ramet, Sabrina P. (december 2006). „The NDH - An introduction”. Totalitarian movements and political religions vol. 7 (No. 4): 399-408. DOI:10.1080/14690760600963180.

[1]

[2]

[3]

[4]