Demetrije I Soter

Demetrije I (grčki: Δημήτριος Α`, cca. 187. pne. - 150. pne.), poznat pod nadimku Soter (grčki: Σωτήρ - "Savior"), bio je vladar Seleukidskog Carstva. Kao najstariji sin Antioha, a prema nekim izvorima princa Seleuka, je temeljem mirovnog sporazuma u Apameji poslan u Rim kao talac. Kada je Seleuk godine 175. pne. ubijen, prijestolje je ugrabio Seleukov brat Antioh IV Epifan. Demetrije je, međutim, uspio pobjeći iz rimskog zarobljeništva te je uspio zbaciti Antiohovog nasljednika i svog rođaka Antioha V Eupatora godine 162. pne.

Kovanica Demetrija I Sotera, starogrčki natpis ΒΑΣΙΛΕΩΣ ΔΗΜΗΤΡΙΟΥ ΣΩΤΗΡΟΣ znači "od kralja Demetrija Spasitelja"

Demetrije je potom pokrenuo pohod u Babiloniju, gdje je porazio Timarha, odmetnutog satrapa Medije. Tamošnji stanovnici su ga dočekali kao osloboditelja i dali mu nadimak Soter ("spasitelj"). Potom je pokrenuo pohod na zapad i porazio Arijarata, kralja Kapadokije. U istom periodu je postao važan lik židovske historije svojom pobjedom nad Makabejcima.

Godine 150. pne. je Heraklid, Timarhov brat, uspio uvjeriti rimski Senat kako je dječak po imenu Aleksandar Balas sin Antioha IV Epifana te tako legitimni seleukidski kralj. Uz rimsku pomoć je Heraklid sa svojom pobunjeničkom vojskom porazio i ubio Demetrija.

Demetrije I Soter
Rođen/a: nepoznato Umro/la: 150. pne.
Prethodi:
Antioh V Eupator
Seleukidski kralj
162–150. pne.
Slijedi:
Aleksandar Balas