Code Geass: Lelouch of the Rebellion (コードギアス 反逆のルルーシュ Kōdo Giasu: Hangyaku no Rurūshu?), poznatiji i pod nazivom Code Geass, japanska je anime serija koju je 2006. producirao Sunrise, režirao Gorō Taniguchi a napisao Ichirō Ōkouchi, dok je izvorni dizajn likova odradila skupina autora, Clamp. Smješten u alternativnu budućnost, serija prati bivšeg princa, Leloucha Lamperougea, koji stekne moć poznatu kao Geass, te odluči s njom uništiti Sveto Britansko Carstvo, imperijalnu monarhiju i supersilu koja je osvajala razne države.

Code Geass: Lelouch of the Rebellion

DVD izdanje serije
コードギアス 反逆のルルーシュ
(Kōdo Giasu: Hangyaku no Rurūshu)
Žanrmecha, alternativna povijest, fantastika, akcija, drama, tragedija, psihološki
TV anime
Code Geass: Lelouch of the Rebellion
RežijaGorō Taniguchi
ScenaristIchirō Ōkouchi
KompozitorKōtarō Nakagawa
Hitomi Kuroishi
StudioSunrise
MrežaMBS, TBS, Animax, Hero
Mreža na engleskomABC2 (Australija)
Cartoon Network/Adult Swim (SAD)
Originalno prikazivanje5. listopada 2006.28. srpnja 2007.
Epizode25
TV anime
Code Geass: Lelouch of the Rebellion R2
RežijaGorō Taniguchi
ScenaristIchirō Ōkouchi
Originalno prikazivanje6. travnja 2008.28. rujna 2008.
Epizode25
Originalna video animacija
Code Geass: Lelouch of the Rebellion Special Edition "Black Rebellion"
RežijaGorō Taniguchi
ScenaristIchirō Ōkouchi
Izdan24. srpnja 2009.
Trajanje117 min.
Originalna video animacija
Code Geass: Lelouch of the Rebellion R2 Special Edition "Zero Requiem"
RežijaGorō Taniguchi
Izdan24. srpnja 2009.
Trajanje117 min.
Video igra
Code Geass: Lelouch of the Rebellion Lost Colors
Žanrvizualna novela
PlatformaPlayStation 2
PlayStation Portable
Objavljeno27. ožujka 2008.
Code Geass: Lelouch of the Rebellion Red Tracks/Lelouch of the Rebellion R2
AutorIchirō Ōkouchi
IzdavačKadokawa Shoten
Izdana1. travnja 2008.
Manga
Code Geass: Lelouch of the Rebellion
AutorIchirō Ōkouchi
IlustratorMajiko!
IzdavačKadokawa Shoten
Izdavač na engleskomBandai Entertainment (Sjeverna Amerika)
MagazinMonthly Asuka
Originalno izdanje2006.2010.
Tomovi8
Manga
Code Geass: Suzaku of the Counterattack
AutorIchirō Ōkouchi
IlustratorAtsuro Yomino
IzdavačKadokawa Shoten
MagazinBeans Ace
Originalno izdanje2007.2008.
Tomovi2
Manga
Code Geass: Nightmare of Nunnally/ A Record of the Strange Tales of the Bakumatsu Era: Code Geass/ Code Geass: Renya of Darkness/ Code Geass: Oz the Reflection
AutorIchirō Ōkouchi, Goro Taniguchi, Toujou Chika, Shigeru Morita
IlustratorTakuma Tomomasa
IzdavačKadokawa Shoten
MagazinComp Ace
Originalno izdanje2007.2012.
Tomovi12
Originalna video animacija
Code Geass: Nunnally in Wonderland
RežijaMakoto Baba
ScenaristYuuichi Nomura
KompozitorKotaro Nakagawa
StudioSunrise
Izdan27. srpnja 2012.
Trajanje28 min.
Originalna video animacija
Code Geass: Akito the Exiled
RežijaKazuki Akane
ScenaristKazuki Akane
Miya Asakawa
Izdan4. kolovoza 2012. – trenutno
Epizode4

Code Geass je prvi put emitiran u Japanu na kanalu Mainichi Broadcasting System (MBS) od listopada 2006. do srpnja 2007. Njegov nastavak, Code Geass: Lelouch of the Rebellion R2 (コードギアス 反逆のルルーシュR2 Kōdo Giasu Hangyaku no Rurūshu Āru Tsū?), je emitiran također na MBS-u i TBS-u od travnja 2008. do rujna 2008. Serija je adaptirana u razne mange i lagane novele, sa alternativnim scenarijima radnje u TV seriji. Bandai Entertainment je licencirao većinu franšize za englesko tržište te ju distribuirao od 2007., a dvije TV serije emitirao je Cartoon Network. Većina mangi laganih novela u Sjevernoj Americi objavio je Bandai.

Anime serija je dobro primljena u Japanu, pošto je rasprodana u preko milijun primjeraka na DVD-u i Blu-rayju. Kritičari su uglavnom hvalili seriju zbog toga što je uspjela privući širu publiku i opet ponuditi ambicioznu priču, kao i unutarnje sukobe glavnih protagonista te razna moralna pitanja. U prestižnom časopisu Animage, Code Geass je čak dva puta za redom osvojio prvo mjesto na listi 20 najboljih animea godine, 2007. i 2008. Na listi 20 najboljih anime epizoda godine, čak četiri epizoda - broj 1, 4, 6 i 8 - se našlo iz prve sezone, dok je Lelouch Lamperouge izabran kao najomiljeniji muški anime lik 2007., a C.C. izabrana kao treći najomiljeniji ženski anime lik.[1]

Radnja

uredi

Serija je smještena u alternativnu povijest gdje je svijet podijeljen na tri supersile: Britanija, Kineska federacija i Europska Unija. Sveto Britansko Carstvo osvojilo je Japan 10. kolovoza 2010. uz pomoć novog tajnog oružja, "Autonomnog oklopnog viteza", poznate kao "Knightmare Frame". Britanija potom oduzima Japanu i njegovim stanovnicima sva prava i slobode, te to područje preimenuje u Područje 11.

Lelouch Lamperouge, inteligentni britanski princ u egzilu, je poslan kao oruđe za pregovaranje u Japan zajedno sa sestrom Nunnally Lamperouge na naređenje oca, kralja Charlesa iz Britanije, nakon što je njegova majka, Marianne od Britanije, ubijena. Zbog njene smrti, Nunnally je izgubila vid i sposobnost hoda. Nakon rata, Lelouch obeća japanskom prijatelju Suzaku Kururugiju da će jednog dana uništiti Britaniju. Sedam godina kasnije, Lelouch se nađe usred terorističkog napada te upozna djevojku C.C., koja ga spasi od britanske straže. Ona napravi ugovor s njim: Lelouch će dobiti tajnovitu moć poznatu kao "Geass". Ta mu moć daje sposobnost zapovijediti bilo kome da jednom učini ono što on traži, bilo to odustati od volje za život, za borbu ili za smrt - ali jedino uz pomoć izravnog kontakta očiju.

Nakon što je ubio britansku stražu uz pomoć nove moći, Lelouch odluči Geass iskoristiti kako bi saznao tko je ubio njegovu majku te napravio bolji svijet za svoju sestru. Lelouch time postaje vođa pokreta otpora poznatog kao Crni vitezovi pod pseudonimom Zero, te stječe popularnost japanske javnosti svojom pobunom. Charles, koji također posjeduje Geass, mu na kraju prve sezone izbriše sjećanje na sve, ali Lelouch vrati svoje memorije te ponovno postane Zero u drugoj sezoni, te stvori novu državu: Sjedinjene Japanske Države.

Glasovne uloge

uredi

Produkcija

uredi

Code Geass je započet kao koncept kojeg su u Sunriseu imali Ichirō Ōkouchi i Gorō Taniguchi te ga predložili producentu Yoshitakiju Kawaguchiju. Kawaguchija su već prije kontaktirali Okouchi i Taniguchi tijekom produkcije animea Planetes.[2] Temeljna ideja je bio junak koji je vodio tajnu organizaciju, koja je kasnije razvijena u sukob između dva lika sa različitim vrijednostima u istoj vojnoj jedinici.[2]

Tijekom te rane faze planiranja, Kawaguchi je kontaktirao i skupinu Clamp.[2] To je bilo prvi puta da je Clamp dobio ponudu dizajnirati likova za jednu anime seriju.[3] Clamp je rano potpisao ugovor kako bi radio na projektu te je dao puno ideja, koje su pomogle razviti likove serije.[3]

Clamp je isprva planirao da protagonist Lelouch Lamperouge ima bijelu kosu.[3] Ageha Ohkawa, voditeljica Clampa, je izjavila da ga je zamislila kao lik sa kojim bi "se svatko mogao positovjetiti jer je cool i lijep".[3] Clamp i Sunrise su htjeli stvoriti "hit show koji će biti privlačan svakome".[3] Lelouchov alter ego, Zero, je bio jedan od najranije zamišljenih likova, dok je Ōkouchi htio uključiti masku u seriju.[3]

Clampov završni dizajn likova, koji je ilustrirao vodeći umjetnik Mokona, je kasnije promijenio glavni dizajner likova Sunrisea Takahiro Kimura, koji je ranije "proveo svaki dan" analizirajući Clampov stil iz njihovih stripova.[3] Dok je radio na animacijskom dizajnu likova, usredotočio se na to da iz dizajnira na taj način da ih drugi animatori mogu upotrijebiti bez prevelikog otklona od Clampova stila.[3]

Glazbu za seriju skladali su Kōtarō Nakagawa i Hitomi Kuroishi, koji je ranije radio na seriji Planetes i Taniguchijevom Gun X Sword. Kuroishi je skladao razne pjesme za radnju, među kojima su "Stories", "Masquerade", "Alone" i "Innocent Days", koje je Kuroishi sam izvodio, dok je "Picaresque" i "Callin'" izvodio pjevač Mikio Sakai, koji je također ranije radio sa Nakagawom i Kuroishijem u Planetes. Bendovi FLOW, Ali Project, Jinn, SunSet Swish, Access i Orange Range su dali pjesme za uvodnu i odjavnu špicu.[4][5]

Dok je serija razvijana za emitiranje subotom navečer na kanalu Mainichi Broadcasting System, došlo je do promjene te emitirana četvrtkom, kasno po noći. Zbog te promjene, izgled i neki elementi serije su također promijenjeni i postali odrasliji i mračniji, kako bi se prilagodili noćnoj publici.[2] Nadnaravna moć "Geass" se pojavila tada te je isprva zamišljena kao dar anđela, samo da bi se naknadno također promijenila u verziju koja je trenutna.[2]

Kritike

uredi

Dallas Marshall je za THEM Anime Reviews 4.0 animeu dao četiri od pet zvijezdica jer je preokrenuo klišej da velike robote ne upravljaju uvijek tinejdžeri sa slabim samopouzdanjem, kao što je Shinji Ikari u Evangelionu, već manipulativni Lelouch: "Bitke su snažne te se odigravaju sa brutalnom gracioznošću dok istodobno održava oštrinu koja zrcali Leloucheov smisao za vojne taktike i političke procedure. Ovaj dualitet uloga čini ovaj anime tako zanimljiv za gledanje. Kad već spominjemo brutalnost, Code Geass se ne boji pokazati posljedice koje rat ostavlja na civile. Ljudi umiru, katkad najbesmislenijim mogućim načinima, te sa krvavim posljedicama. Upravo ovaj ne-glamurozni realizam pokazuje kako je u stvari grozan rat...Velik dio Codea Geassa se temelji na igrama mačke-i-miša između Leloucha i njegovih neprijatelja, te njegov pokušaj da zadrži prednost u ovoj bitci za uništenje Brittanianskog carstva, a iako priča govori o imperijalizmu (donekle), u stvari je serija koju vode likovi te o svim njihovim emocijama koje nose u bitku."[6]

Kritičar na websiteu Nihon Review je dao ocjenu 7 od 10: "Code Geass ima ambicioznu priču sa jedinstvenom režijom, ali kako se točno ta priča odvija je potpuno drugačiji par rukava. Jednostavno rečeno, očekujte apsurdno prigodne sprave za radnju, ponekog lika za bacanje i još više sprava za priču. Koliko god volim kuda priča ide, ne mogu si pomoći ne mrziti kako je tamo stigla. Nadalje, ne očekujte kraj u bilo kakvom smislu. Skoro svaka epizoda završava sa cliffhangerom a zadnja epizoda nije iznimka. Ljudi u produkcijskoj firmi Sunrise su se pobrinuli da se gledatelji vrate na drugu sezonu.".[7]

Mark Sombillo je seriji dao ocjenu četiri, hvaleći političke intrige i satiru.[8]

Kritičar na websiteu Anime Academy je također pisao pohvalno o seriji i dao joj ocjenu 88%: "Lelouch je spoj između Lighta iz animea Death Note i antijunaka iz filma O za osvetu; genij opsjednut osvetom koji razvija minuciozne detalje schema epskih proporcija sa upitnim moralom. Istina, on masovno briše živote, ali to je sve za veće dobro, zar ne? Ovakve ideje scenaristi rutinski postavljaju kroz uvijek zanimljive - iako katkad ne baš uvijek korisne - likove...Istina, ova serija ne nadilazi prirodu opera 'preko vrha': ne može se ozbiljnost toliko održati od prizora snaga Mudžahedina koji slušaju naredbe tinejdžera u odjeći Fantoma iz opere. Iako sam ja uživao kada su Lelouch i njegovo društvo pretjerivali i pravili poze, često se to odigralo odmah prije ili trenutak nakon brutalnog nasilja ili neke scene komedije koja je u suprotnosti s tim. Stalno se mijenjaju ugođaji, i ja ne mogu reći da li je to bilo namjerno."[9]

Izvori

uredi
  1. „Animage Magazine’s 29th Anime Grand-Prix Results 2007”. Animage. 11. travnja 2008. Pristupljeno 16. svibnja 2013. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Interview with Ichirō Ōkouchi”. Code Geass DVD Volume 1 (Sunrise). 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 „Interview with Gorō Taniguchi and Ageha Ōkawa”. Newtype. svibanj 2007. 
  4. „コードギアス 反逆のルルーシュ 公式サイト” (japanski). Arhivirano iz originala na datum 2007-03-06. Pristupljeno 16. svibnja 2013. 
  5. „8/13 New Single「World End」発売決定!!” (japanski). Arhivirano iz originala na datum 2008-03-23. Pristupljeno 16. svibnja 2013. 
  6. Dallas Marshall. „Code Geass”. THEM Anime Reviews 4.0. Pristupljeno 30. kolovoza 2013. 
  7. Shadowmage (31. srpnja 2007). „Code Geass”. Nihonreview.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-08. Pristupljeno 30. kolovoza 2013. 
  8. Mark Sombillo (3. lipnja 2011). „Code Geass: Season 1 Collection - DVD”. Anime News Network. Pristupljeno 30. kolovoza 2013. 
  9. Ender (15. ožujka 2009). „Code Geass - Lelouch of the Rebellion”. Anime Academy. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-19. Pristupljeno 1. rujna 2013. 

Vanjske poveznice

uredi