Car Shirakawa
Emperor Shirakawa (白河天皇 Shirakawa-tennō?, 7. jul 1053 – 24. jul 1129) bio je 72. po redu car Japana,[1] prema tradicionalnom popisu,[2] koji je vladao od 1073. do 1087.[3]
| Shirakawa | |
|---|---|
| car Japana | |
| Vladavina | 1073–1087 |
| Rođen/a | 3. 7. 1053. |
| Umro/la | 24. 7. 1129. (dob: 76) |
| Sahranjen/a | Jōbodai-in no misasagi (Kyoto) |
| Prethodnik | Go-Sanjō |
| Nasljednik | Horikawa |
| Suprug/a | Fujiwara no Kenshi |
Prije dolaska na prijestolje lično ime (imina) mu je bilo Sadahito-shinnō (貞仁親王).[4] Rodio se kao najstariji sin cara Go-Sanjōa. Historijski izvori navode da je u djetinjstvu imao "hladne" odnose sa ocem, ali da je svejedno nakon očevog dolaska na prijestolje 1068. proglašen "carskim princom", a potom 1069. i krunskim princom.
Na prijestolje je došao poslije očeve abdikacije 18. januara 1073. Četiri godine kasnije je dao sagraditi budistički manastir Hosshō-ji. Pred kraj vladavine je bio teško pogođen smrću jednom od supruga, kao i polubrata koga je namjeravao proglasiti svojim nasljednikom. Umjesto toga je krunskim princom postao njegov sin Taruhito, koji je 3. januara 1087. preuzeo prijestolje kao car Horikawa.
Iako se Shirakawa formalno povukao sa prijestolja, i postao prva ličnost sa titulom daijo tenno (umirovljeni car), nastavio je posredno upravljati državom iz svoje seoske rezidencije/hrama. Taj model će kasnije u historiji Japana postati poznat kao manastirska vladavina. Godine 1096. je nakon smrti kćeri postao budistički redovnik, ali je i dalje nastavio upravljati državom.
Na tom mjestu je nadživio sina Horikawu, a potom doživio kako njegov unuk car Toba abdicira u korist svog sina (i Shirikawinog praunuka) Sutokua. Umro je nakon gotovo 41 godinu manastirske vladavine.
Izvori
uredi- ↑ Agencija carskog domaćinstva (Kunaichō): 白河天皇 (72)
- ↑ Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, pp. 77.
- ↑ Brown, Delmer et al. (1979). Gukanshō, pp. 315–317; Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki. pp. 199–202; Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du Japon, pp. 169–171. na Google knjigama
- ↑ Titsingh, p. 169; Brown, 314; Varley, p. 198.
Literatura
uredi- Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Kitagawa, Hiroshi and Burce T. Tsuchida, ed. (1975). The Tale of the Heike. Tokyo: University of Tokyo Press. ISBN 0-86008-128-1 OCLC 164803926
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Car Go-Sanjō |
car Japana: Shirakawa 1073–1087 |
Slijedi: Car Horikawa |