Bombardiranje Tokija u Drugom svjetskom ratu

Bombardiranje Tokija (東京大空襲 Tōkyōdaikūshū) odigralo se 1942. i ponovno tokom 1944.–1945. tokom Drugoga svjetskoga rata u sklopu Pacifičkog bojišta. Zračne snage Vojske SAD (USAAF) vršile su avijacijske napade. Noći 9.–10. marta 1945., Operacija Meetinghouse je izvedena a koje se smatra najdestruktivnijim zračnim bombardiranjem u ljudskoj povijesti: oko 41 km2 centralnog Tokija je uništeno.

Bombardiranje Tokija
Tokio pod napadom B-29 bombi, 26. maja 1945.
LokacijaTokio, Japansko Carstvo
Koordinate35°41′N 13°46′W / 35.683°N 13.767°W / 35.683; -13.767
Datum1942., 1944.–1945.
Metajapanska vojna industrija
Vrsta napadabombardiranje
Mrtvih75 000 do 200 000 poginulih civila
Počiniteljizračne snage Vojske SAD

Prvi manji zračni napad na Tokio odigrao se aprila 1942. Strateško bombardiranje i urbano bombardiranje područja, poglavito vojne industrije, započelo je 1944. kada je bombarder Boeing B-29 krenuo u servis iz Kine a potom iz Marijanskih otoka. Bombardiranje je trajalo sve do 15. augusta 1945. kada se Japan službeno predao.[1]

Tokom svih ovih racija od 1942. do 1945., broj poginulih japanskih građana je i dalje nepoznat. Jedno američko istraživanje je broj poginulih stavilo na 88 000 dok je dodatnih 41 000 ranjenih a preko milijun osoba je ostalo bez domova. Odjel Tokija za vatrogasce smatra da je 97 000 ubijeno a 125 000 ranjeno. Policijski odjel Tokija utvrdio je 83 793 mrtvih, 40 918 ranjenih te 286 358 uništenih zgrada i kuća.[2] Povjesničar Richard Rhodes smatra da je preko 100 000 umrlo, milijun ranjeno i milijun koji su ostali beskućnici od uništenja grada.[3] Mark Selden je za Japan Focus zapisao:

Sa prosjekom od 103 000 stanovnika po četvornoj milji (396 ljudi po hektaru) a negdje je to bilo i 135 000 po četvornoj milji (521 čovjek po hektaru), najveća gustoća za bilo koji industrijski grad tada u svijetu, dok su vatrogasne mjere bili smiješno neprimjerene za takvu zadaću, 15,8 četvornih milja Tokija je uništeno u doba noći kada su teški vjetrovi pogoršali vatru te su zidovi plamena blokirali desetke tisuća koji su bježali za svoj život. Oko 1,5 milijuna ljudi je živjelo u izgorjelim dijelovima grada.[2]

Povjesničar Gabriel Kolko u svojoj knjizi iz 1968. govori o 125 000 mrtvih.[4] Elise K. Tipton smatra da se raspon broja poginulih kreće između 75 000 do 200 000 smrti.[5]

Operacija Meetinghouse 9. marta 1945. je bila najsmrtonosniji zračni napad Drugog svjetskog rata,[6] teža od Dresdena,[7] Hamburga, Hirošime ili Nagasakija, ako se gleda kao pojedinačan događaj.[8][9]

Izvori uredi

  1. Craven, Wesley Frank, and James Lea Cate, eds. The Army Air Forces in World War II, Volume Five, the Pacific: Matterhorn to Nagasaki June 1944 to August 1945. Chicago: University of Chicago Press, 1953, page 558.
  2. 2,0 2,1 Selden, Mark (May 2, 2007). „A Forgotten Holocaust: US Bombing Strategy, the Destruction of Japanese Cities & the American Way of War from World War II to Iraq”. Japan Focus. Pristupljeno 18 July 2015. 
  3. Rhodes, Richard (1984). The Making of the Atomic Bomb. Simon & Schuster Paperbacks. str. 599. ISBN 0-684-81378-5. 
  4. Kolko, Gabriel (1990) [1968]. The Politics of War: The World and United States Foreign Policy, 1943–1945. str. 539–40. 
  5. Tipton, Elise K. (2002). Modern Japan: A Social and Political History. Routledge. str. 141. ISBN 0-585-45322-5. 
  6. „9 March 1945: Burning the Heart Out of the Enemy”. Wired. Condé Nast Digital. 9 March 2011. Pristupljeno 8 August 2011. 
  7. Technical Sergeant Steven Wilson (25 February 2010). „This month in history: The firebombing of Dresden”. Ellsworth Air Force Base. United States Air Force. Pristupljeno 8 August 2011. 
  8. Laurence M. Vance (14 August 2009). „Bombings Worse than Nagasaki and Hiroshima”. The Future of Freedom Foundation. Pristupljeno 8 August 2011. 
  9. Joseph Coleman (10 March 2005). „1945 Tokyo Firebombing Left Legacy of Terror, Pain”. Associated Press. CommonDreams.org. Arhivirano iz originala na datum 2015-01-03. Pristupljeno 8 August 2011. 

Linkovi uredi