Bioresorptivni stent

Bioresorptivni stent, biorazgradivi, bioapsorptivni ili „privremeni“ stent (engl. bioresorbable stents) je medicinskih uređaj proizveden od resorptivnog (rastvorljivog) materijala koji se ubacuje u krvni sud ili drugi unutrašnji kanal organizma, kako bi otklonilo njihovo suženje (stenozu) ili začepljenje (opstrukciju) i sprečio zastoj u protoku krvi, mokraće itd.

Bioresorptivni stent
Intervencija
ICD-9-CM00.40
MeSHD015607

Tradicionalni stentovi napravljeni su od metalne mrežice i oni ostaju u telu trajno ili do njihovog uklanjanja raznim hirurškim intervencijama. Za razliku od njih bioresorptivni stentovi imaju istu namenu, ali su proizveden od rastvorljivog, resorptivnog ili apsorptivnog materijala i posle određenog vremena iščezavaju iz organizma. U mnogim slučajevima, ovi stentovi imaju i psihološku prednost jer njihovu ugradnju mnogi bolesnici bolje prihvataju.

Istorijat uredi

U ovom trenutku u mnogim istraživačkim centrima u svetu u toku je razvoj različitih vrsta bioresorptivnih stentova. Pionirski rad u kliničkom ispitivanju biorazgradivih stentova nazvan Igaki-Tamai stent počeo je u Japanu. Osnovni materijal koji se primenjuje u njihovoj izradi je polilactat. Razni drugi polimeri su trenutno u daljem razvoju. Trenutno najveći je problem, u razvoju ove vrste stentova, njihova nedovoljno istražena biokompatibilnost sa tkivima u koja se ugrađuju.

Drugi pravac u razvoju bioresorptivnih stentova razvijaju nemački proizvođača medicinskog uređaja, od kojih je jedan „Biotronik“. Oni su razvili apsorptivni metalni stent (AMS), od specijalne razgradljive legure koja je zasnovana na magnezijumu. Prva generacija ovih stentova je testiran u nekoliko kliničkih studija i pokazala je dobre mehaničke osobine i biokompatibilnost stenta. Ova vrsta stentova ima karakteristike konvencionalnog, kojim se postiže dobra i stabilna rekanalizacija suženog krvnog suda ili kanala i usporen proces njihove degradacije i eliminacije iz organizma.

Karakteristike uredi

Upotreba metalnih lekom obloženih stentova donekle je otklonila neka neželjena dejstva klasičnih metalnih stentova, ali su i dalje zadržalai neke potencijalne nedostatke. Među njima su;

  • predispozicija za nastanak trombotičnih naslaga na krajevima stenta,
  • sprečavanje naknadne adaptacije krvnog suda na stent,
  • ekspanzivna adaptacija (stvaranje prepreka koje zahtevaju hiruršku revaskularizaciju) i
  • problemi u toku radioloških snimanja sa multislajsnim skenerom i magnetnom rezonantnom tomografijom.[1][2]

Da bi se donekle prevazišli neki od navedenih nedostataka u interventnoj radiologiji i kardiologiji, nekoliko firmi je razvilo proizvodnju bioresorptivnih ili bioapsortivnih stentova. Kao i metalni stentovi oni se postavljaju na isti način nakon kateterizacije u suženi krvni sud kako bi obnovili protok krvi ili drugog sadržaja i pomogli tkivnim strukturama proces ozdravljenja. Tokom vremena bioresorptivni stent se postepeno rastvara i resorbuje i na potpuno bezbedan način uklanja iz organizma, koje na taj način ostaje bez stalnog implantata (stenta).

Dosadašnje studije su pokazale da se najkritičniji period lečenja krvnih sudova „stentovanjem“ uglavnom završava u periodu od tri meseca [3][4]. i zato je cilj bioresorptivnih ili „privremenih“ stentova da u potpunosti podrži krvni sud ili drugi kanal tokom ovog kritičnog perioda, a zatim se resorbuje i ukloni iz tela, kada više nije potreban.

Do septembra 2009, primena bioresorptivnih stentova je bila ograničeni na klinički ispitivanja i još uvek nije odobrena njihova masovna primena.

Tehnički uslovi uredi

Zahtevi koje moraju da ispunjavaju bioresorptivni (biorazgradivi) koronarni stentovi prema dr Vankatramanu i saradnicima su sledeći;[5]

  • Materijal od koga je stent izrađen, kao i njegovi degradacioni proizvodi moraju biti biokompatibilni.
  • Strukturni integritet, do početka degradacije (resorpcije), stent mora da održi najmanje šest meseci od ugradnje a puna degradaciju treba da nastane tek nakon 12-18 meseci.
  • Degradacija stenta ne sme da bude praćena odvajanjem komadićima materijala koji bi on otpušta u lumen.
  • Stenta mora biti razmestiv bilo njegovim širenjem uz pomoć balon katetera ili sopstvenim širenjem.
  • Nakon inplantacije stent mora da bude bezbedno „usidren“ i ne sme da migrira u lumenu. Stent takođe mora da buda u stanju da izdrži strukturne kontrakcija mišića krvnih sudova.
  • Stent mora biti radiološki neproziran i da omogućava bezbednu i laku primenu.

Vidi još uredi

Izvovor uredi

  1. Serruys, PW (14. 3. 2009.). Ormiston JA, Onuma Y, et al.. „A bioabsorbable everolimus-eluting coronary stent system (ABSORB): 2-year outcomes and results from multiple imaging methods”. Lancet 373 (9667): 897–910. DOI:10.1016/S0140-6736(09)60325-1. PMID 19286089. 
  2. Ormiston, JA (15. 3. 2008.). Serruys PW, Regar E et al.. „A bioabsorbable everolimus-eluting coronary stent system for patients with single de-novo coronary artery lesions (ABSORB): a prospective open-label trial”. Lancet 371 (9616): 899–907. DOI:10.1016/S0140-6736(08)60415-8. PMID 18342684. 
  3. Serruys PW, Luijten HE, Beatt KJ, et al. Incidence of restenosis after successful coronary angioplasty: a time-related phenomenon. A quantitative angiographic study in 342 consecutive patients at 1, 2, 3, and 4 months. Circulation 1988 February, vol.77-2 361–71
  4. Post, MJ (1994). Borst C, Kuntz RE. „The relative importance of arterial remodeling compared with intimal hyperplasia in lumen renarrowing after balloon angioplasty: a study in the normal rabbit and the hypercholesterolemic Yucatan micropig”. Circulation 89 (6): 2816–2821. PMID 8205696. 
  5. Venkatraman, S., Boey, F., and Lao, L. L., 2008, Implanted cardiovascular polymers: Natural, synthetic and bio-inspired, Progress in Polymer Science, 33, pp. 853–874.

Spoljašnje veze uredi